Sendvič sa sirom

Za jedan davni jednoznamenkasti rođendan poklonio mi je striček Kamilo nogometnu loptu. Pravu. Kožnu. Slazengericu kakvom se igralo svjetsko prvenstvo u Engleskoj 1966. Sjajnu i glatku pa mi je prve dane bilo sve neugodno napucavati je po dvorištu. Udaranjem o zid bi na njoj ostajale ogrebotine s ružičaste fasade pa bih je odmah poslije igre …
Nastavite čitati Sendvič sa sirom

Slovenska ulica

Još nije bilo ni traga svjetlosti što se od Iličkog placa probija prema črnomeračkim livadama kad je Dora sustavila zapregu ispred ljubičaste jednokatnice na kojoj je u grimizno crvenom lampašu žmirkalo karbidno svjetlo. Trublje iz vojarne  kraljevića Rudolfa oglasit će se tek za pola sata. Barica je odgrnula teški vuneni pokrivač, spuznula s kola i …
Nastavite čitati Slovenska ulica

Ptičice i ptičurine

Pod strehom ujakove štale lastavice su slijepile gnijezdo. U štali mljackaju dva teleta, a nervozni cujzek topoće nejakim kopitima. Lastavice neumorno donose hranu u svoj privremeni dom. Proždrljivi ptići glasnim piskutanjem traže još i još i još. Predvečer se skupe oblaci. Staja utihne kao da se nešto strašno događa. Između prljavo crvenih crijepova prokapava kiša. …
Nastavite čitati Ptičice i ptičurine

Život je san

Noć je bila vedra. Sjaj dalekih zvijezda prosijavao je kroz svod drvene nadstrešnice oslonjene na veliku peć koja se nikada nije gasila; koja se nikada nije smjela gasiti. Noć je bila prohladna, no dječak sklupčan uz zid dimnjaka staklarske peći tu hladnoću nije osjećao. Toplina zagrijane cigle obično bi ga brzo uspavala nakon napornog dana …
Nastavite čitati Život je san

Posljednji dan ljeta

On je otišao kao utihnuće zadnjeg dana ljeta otisnuvši život u celuloidnu traku vječnosti. Zauvijek. Na siki je ostala žena uplakana lica skrivenog kosom boje šafrana. Sutra će se strogo kontrolirani vlakovi otisnuti na sjever; bez zaustavljanja u Zagrebu, bez zaustavljanja u Pešti. Bez zaustavljanja uopće. Memorija ljeta kad su karanfilima okitili topovske cijevi. Prisjećanje …
Nastavite čitati Posljednji dan ljeta

Metropola

Sjedim na betonskom rubniku Zagrebačke ceste; desetak metara od samog skretanja iz Gubčeve. Kasno je poslijepodne i sunce je zašlo za nizak krov gostionice preko puta. Rana jesen; dan se skratio. Godina je 1984. Morat ću aktivnije pokušati zaustaviti neki prijevoz do Zagreba. Očigledno je da samo sjedenje neće animirati nikog da samoinicijativno stane kao …
Nastavite čitati Metropola