“Bijela, okrugla i mekana, ispala mi je neki dan utroba”, prvi su stihovi pjesme OGRTAČ OD CRNOG KAMENA Vande Borelli

Vanda Borelli

OGRTAČ OD CRNOG KAMENA

Bijela, okrugla i mekana,
Ispala mi je neki dan utroba.

Groteska
Gledam ju s druge strane poda.
Crni nokti
Mračni i oštri od napada i obrana,

Želim si kožu iskidati.
Samu sebe ću iznutra poderati.

Ostale su samo nedovršene pjesme
I duž obale
Nasukani instrumenti.

Izvući ću na silu ostavljeno
Posušeno
Napraviti iz truleži nešto novo.

Ogoliti trenutke
Satkati si novu kožu
Zarobljena u sjećanju.

Pod prstima osjećam pijesak
Dok trčim
Pokušavam te pozvati

Svaki puta kada stanem
Počnem lagano tonuti

Onda more dođe
Prelije se preko sjene

Nema nikoga ovdje
Nikoga osim mene.

Perpetum mobile

Zaboraviti neću.
Jer ne mogu.

Ležala sam između dvije stijene
Usred ničega.

Djevojka koja se crnim kamenom obavila.