Ivor Kruljac
Eko-nesvjesni konzumenti
Ako kažem da puno pijem
pomisliti ćete da sam
alkoholičar,
no da izbjegnemo klišej
dvije molekule vodika i jedna
kisika kombinacija su za tekućinu
koja mi ima opsesivni čar,
znam da je nešto aktualna u stihovima
litra Jacka
takva je već desetljećima moda,
ali meni je nešto ipak draži motiv stihova
voda,
no tolika sam ispičutura
da je to situacija
strašna,
neki bi pomislili da sam deva prerušena
u čovjeka
a grbu mi skriva dok nosim
odijelo mašna,
pogotovo cura
jer u sobi uvijek
imamo veliku čašu vode,
ona pije male gutljaje
ali kod mene u dva veća
sav sadržaj čaše u nepovrat
ode,
što ne bi bio
problem da sam iole
produktivan,
i da onda ustvari napunim čašu vode
a ne da samo slušam
glazbu neaktivan,
kao što vidite
ispijam vodu ali nisam
baš divan,
kao što čini se mnogi nažalost ni nisu,
vodu tretiraju
kao Kosi toranj nezainteresirani
građani kojima je prebivalište u talijanskom gradu Pisu,
kao nešto što je tu i
eto tu će biti,
nesvjesni recimo, Afrike, gdje vode nema
ili je sa aquatabsima pročišćavaju
da je mogu piti,
nesvjesni da neodgovornošću
mogu doći
u istu situaciju,
no ekološka upozoravanja i trud
njima su povod za zezanciju,
ili je ne doživljavaju ili
je vole bez da se o njoj
brinu,
ne obazirući se koliki je voda blagoslov
da neki za nju čak i ginu,
no da ne filozofiramo kasnije
što je pjesnik htio reći
evo poanta
vrlo izravna, makar upitno
britka,
čuvajte vodu kako bi ona
ostala pitka!
