‘Da ne izgubim tebe’, Maja Šiprak

Maja Šiprak

DA NE IZGUBIM TEBE

kradem snove jedrima
na liniji dva plava sna
i uplićem ih u kosu
s desne strane vrata

ne želim te izgubiti
znam
svijet se ljepše vidi sa smetlišta
prepun postavljenih zamki
u koje se samovoljno lovimo
sklanjajući se u prošlost
od neizvjesne budućnosti
i demona koji iz prikrajka vrebaju

hoće li sutra biti kasno
ako ti kažem
volim te

volim te dodirom
tijelom
riječima
pogledom
volim te zbog tebe
i svega što jesi

kradem tvoj plavi pogled
žarom mog tamnog oka
ne dam sjećanjima
da zapletu bijela jedra
mlada su
i netom razvijena
ispunjena vjetrom i vjerom nade

čuvam te jaka
a tako slaba
moćna
istinski tvoja