‘Zvijezda Sentinela’ – nova priča Ivora Kruljca

0
Foto: screenshot YouTube

Ivor Kruljac

Zvijezda Sentinela

Ni Doordashan, ni BBC, ni Željko Malnar, čak ni Trilokhat Pandit, ni bilo koja druga medijska kuća ili istraživač nikada nije uspio prodrijeti u dubinu otoka Sjevernog Sentinela i otkriti njegove tajne. Samo su ih malo mogli razgledavati iz zraka, s mora ili napraviti pokoji korak po plaži. Mladi Sentinelac Ble (pretpostavimo da je na njihovom jeziku to legitimno ime), sjedio je nezadovoljan ispod palme na plaži gledajući svoje sunarodnjake koji su se sakrili u zelenilu netaknute otočne flore. Pogledao je u nebo, jedinu prostranu vidljivu stvar s ovog otoka. Potom je spustio glavu u smjeru pučine neobuzdanih valova u Bengalskom zaljevu i vidio drveni čamac kako ide prema njegovoj obali. Siromašni, ilegalni ribari su zabrinuto gledali kako u nemogućnosti opiranja morskim strujama idu prema Sjevernom Sentinelu. Nije Indija uzalud dignula ruke od ovog djela svojeg teritorija i uvela zabranu pristupa u radijusu tri milja od otoka, a koju ilegalci nerijetko prekrše. Zakonske sankcije ribarima u ovom trenutku nisu bile bitne. Smrt je najveća kazna, a znali su da u nju hrle kao svjetlost u crnu rupu. Kako se čamac približavao, skriveni ratnici su izašli na plažu. Ispalili su nekoliko strijela, a potom su skakutajući gore-dolje nastojali još više zastrašiti dolazeće goste. Strijele su uz čamac pogodile dva od šest ribara. Jednog u leđa, a drugog u koljeno. Jedan je umirao, a drugi je bio u agoniji. Preostala četvorica strepila su u neizvjesnosti.

Ipak, ljudima koji vjeruju u moć imena, njihovi će potezi  biti predvidljvi i ispravno će ih procijeniti (koliko zbog stvarne mistike, a koliko zbog toga što su ljudi svjesni i odgajani u duhu ostvarenja značenja svog imena, to je druga stvar)*. Tako je Ajit sa svojim ribarskim nožem htio zaklati cijelo pleme (50 do tristotinjak ljudi prema procjenama, ma što je to za jednog ribara od 65 kila koji želi biti vojnik?). Kalidas se nadao mirnom predajom, možda, unatoč pričama, uspjeti ispregovarati da im postane rob, samo da ostane živ. Aurogzeb je gledao u nebo i zaključio da svojim životom nejedenja govedine, poštivanjem vjere, ali također i nezakonitim ribarenjem i provodom s lučkim kurvama ne bude postigao Nirvanu, ali neće ni imati tako lošu reinkarnaciju. Barem se nada. Još nam je ostao Anil koji je vidjevši nekoliko grebena malo udaljenih od otoka, a pokraj kojih prolaze, odlučio skočiti u more i zaplivati prema njima brzinom vjetra, iako je ta brzina bila više usporediva s lijenim proljetnim lahorom.

-Što ti planiraš? – upita Kalidas Ajita koji je na pramcu zauzeo poziciju za iskakanje kad se dovoljno približe obali.

Taj trenutak je bogme bio sve bliži. Opasno su se približavali obali prošavši grebene na koje je zbrisao Anil, a na njoj su ih čekali Sentinelci, neki u zasjedi, a neki im otvoreno prijete smrću svojim plesom i kopljima.

-Borit ću se do kraja – reče Ajit koji je to u sebi za ohrabljenje ponavljao već zadnje dvije minute.

-Ali ako pružimo otpor, ubit će nas bez ikakve šanse za pregovore! – usprotivio se Kalidas.

-Izvrsno, ni ne želim pregovarati.

-Ne smijemo napadati!

Prestrašeni Kalidas je želio spriječiti Ajita i rukama, a ne samo riječima.

-Ne diraj me! – reče Ajit zabivši mu oštricu u prsa.

Kroz grimasu boli, Kalidas ga je još jednom pogledao prije nego je pao u more. Sentinelci su još više ubrzali svoj ples, radosni što su im se protivnici sami stali ubijati. Ajit pogleda Aurangzeba, ali vidjevši da se ovaj samo brine za ranjenika, prebacio je svoj fokus na otok. Brinuo se samo za onog s ozlijeđenim koljenom, zato jer je drugi već izdahnuo. Iako ga je pokušao utješiti, ranjenik je zbog Aurangzeba bio još više u depresiji uz svu bol svoje ozljede. Čini se kako će za njegovu reinkarnaciju mariti jedino Jainisti.

Anil je doplivao do grebena. Pretpostavio je da će ga primjetiti ako se uspne na jedan, pa je odlučio ostati pritajen držeći se za njega, povremeno pokriven pokojim valom. Nadao se da ništa otrovno ili opasno ne pliva u njegovoj blizini.

Ostalo je nekoliko metara prije nego će čamac stići do plaže, ali Sentinelci u već ušli u plićak i opkolili čamac. Ipak, porezavši jednog po licu, malo ispod oka, Ajit se uspio probiti i stupiti na pješčanu plažu. I dalje sjedeći pod palmom, Ble je bio zadivljen. Malo ljudi se uspije izvući iz opkoljenja, poput ovog ratnika. Ali znao je da će svejedno biti ubijen. Aurangzeb je prije svoje smrti raširio ruke prema nebu i spokojno dočekao koplje u grlo. Ranjenik je bio dokrajčen s puno manje spokoja, ali zato i s puno manje boli. Plašio se smrti, ali prodiranje koplja kroz oko do mozga je praktički ništa. Nekoliko Sentinelaca krenulo je ubiti Ajita na čistini plaže. Bježeći od petorice, jedan je bio ispred njega spreman za borbu. Ajit mu je uspio presjeći želudac, bubreg i dio crijeva. Kada ga je prošao, zaključio je da je najbolje pobjeći im u džunglu. Tamo će se moći skrivati i ubijati ih iz zasjede, barem on to tako u sebi misli.  Ipak jureći prema ulazu za koji je vjerovao da je siguran, nije uračunao da je ipak na neprijateljskom terenu i da su njegovi neprijatelji itekako vježbali skrivanje na vlastitom teritoriju. Prešavši granicu plaže i džungle, prvi korak među uzemljenim biljem bio je kao na nagaznu minu. Ajit je osjetio oštru bol probijenog stopala. Sentinelac koji se stopio s tlom ga je potom zgrabio za tu istu nogu i udarcem šakom u pleksus izbacio na rub plaže. Udarac mu je izbio zrak ali njegov pad na leđa je ipak bio popraćen stenjanjem. Petorka koja ga je slijedila sustigla ga je i okružila. Nije ispustio ni zvuk dok su ga probijali do smrti.

U želji da bude što čvršće stisnut uz stijenu, Anil je žrtvovao svoju nevidljivost. Točka na kojoj su mu se dlanovi uhvatili da se zadrže bili su ravno u vidnom polju jednog Sentinelca s lukom i strijelom. I on je to naplatio probivši Anilu lijevi dlan. Ipak, probivši meso, strijela nije uspjela probiti i kamen, pa je Anil vrišteći i grebući se po kamenu potonuo u vodu. Nadolazeći val ga je nespremnog uspio zabiti u tu istu stijenu. Osjetio je ubod u nogu. Vrućina pekotine je ušla duboko u njegovu nogu i širila se prema petama i međunožju. Nije znao što ga je ubolo, ali kada su započeli bolovi u prsima, mogao je sa sigurnošću zaključiti da je nešto otrovno. Novi val ga je ponovno zabio u greben, a potom ga povukao za sobom. U boli, udaljen od grebena za koje bi se mogao primiti, Anil je potonuo. Pogledao je prema nemirnoj morskoj površini. Ugledao je zbrčkani obris Sentinelca na vrhu grebena za kojega se držao. Strijelu je primjetio tek kada je probila morsku površinu, ali nije ju stigao dobro pogledati, jer je prebrzo probila i njega samog.

Kad se ratnik s grebena počeo povlačiti prema šumi, Ble je znao da je i posljednji uljez ubijen. Nekoliko drugih ratnika već je stalo razbijati čamac s kojim su stigli, dok ih Ble gleda nezadovoljno.

-Što ti gledaš tako mrko? – upita Blea jedan od ratnika, ujedno i njegov stariji brat.

Eutanizirao je kopljem u glavu svojeg suborca kojega je Ajit rasporio u bijegu prema džungli.

-Zato jer ste ubili nedužne ljude, insekti! – odvrati Ble.

Čisto da napomenem, prozvati Sentinelca insektom, po njihovom je bontonu izrazita uvreda. Kao da im opsujete majku ili joj date titulu prostitutke.

-Nedužne, nema što – nastavi brat pokazujući na  preminulog ratnika.

-Vi ste ih prvi gađali strijelama balege! – zadere se Ble zaputivši se prema džungli. – Balege! Svi do jednoga!

Ostali članovi plemena okrenuli su se za njim, nezadovoljni onime što si taj mladić dopušta (bolje da ne znate kakvu uvredu kod njih budi riječ balega).

-Ne možeš tako pričati s ratnicima, pogotovo kada nisi ratnik – napomenuo mu je brat slijedivši ga. – I pogotovo kada tijekom rata samo sjediš pod drvetom!

-Ne mogu ja, ali može naša prošlost! Pričali su mi preci o posjetu drugih ljudi, neki čak i boje kokosa. Donijeli su nam prijateljstvo.

-Donijeli su nam i smrt, boljku koja nas je skoro istrijebila – napomenuo je brat. – U tome bi i uspjeli da oboljele nismo udaljili s velikim žaljenjima. Mnoge su žrtve pale.

-No znanja koja su donijeli bila su čudesna. Mogli smo vidjeti vlastita lica bez da se zagledamo drugima u oči. A neka znanja koja ste našli u njihovim ostacima u grebenu i sami koristite u lovu na ribe.

-Ipak, previše rizika je u njihovom znanju.

-Ti se samo bojiš novoga znanja!

-Imamo dovoljno znanja zahvaljujući našem gostu.

-Gost je balega!

-Kako se usuđuješ insektu – reče brat stavivši mu koplje pod grlo.

-Samo me ubij insektu. Gost je svejedno balega.

Brat je stisnuo oči u bijesu i želio što bolje utisnuti koplje. Ne da ga ubije, već samo da osjeti prijetnju koju mu nudi.

-Ble! – vikne treći Sentinelac koji je došao na mjesto okršaja. – Gost te želi vidjeti.

Brat je razrogačio oči u nevjerici. Generacijama, osim poglavica, nitko nije vidio Gosta. Čak ni njegova straža koja je uvijek ispred njegove prostorije.

Ble je krenuo sa Sentinelcem duboko u nepoznato središte otoka. Prema Gostu, toj misterioznoj pojavi koja je na otok pristigla generacijama prije sadašnjeg plemena. Uvijek im je pomagao svojim znanjem. Susreti s ljudima na koje se Ble pozivao u svojoj retorici, jedini su povijesni primjeri kada su se Sentinelci oglušili na upozorenja Gosta. Tada su dolazile boljke ako već ne i nasilje. Gost je, pučke predaje tvrde, pokazao još prvom poglavici kojeg je upoznao strašnu viziju užasa koji im prijeti i predložio izolaciju.  

Ble je u srcu džungle, ušao u podzemlje čiji je ulaz bio manji brežuljak s njemu i drugim Sentinelcima nerazumljivim mehanizmima koji su se kontrolirali jednom polugom. Ovaj prostor i mehanizme je izgradio Gost još pri svome dolasku. Ble se u velikoj dvorani u kojoj se nalazio ispod tla, u središtu otoka našao već jednom prigodom kada su veliki valovi pogodili otok. Osim što je izgradio, Gost je i predvidio dolazak katastrofe. On se brinuo za prirodu, a Sentinelci za ljude. Iz velike dvorane, Ble i njegova pratnja nastavila je dublje prema stražnjem zidu koji je imao vrata, koja su ovog puta bila otvorena. Unutra je bila još jedna prostorija ispunjena Gostovom stražom i Sentinelskim poglavicom koji ih je tamo pozicionirao. Kraj straže nalazila su se još jedna vrata kroz koje se nije moglo nazreti ništa osim mraka. Ipak, Ble je vrlo lako mogao pretpostaviti što je unutra. Poglavica ga je gledao mrko, vidno nezadovoljan. Bio je i previše upoznat sa duhom svojeg podređenika.

-Imaj poštovanja – prosiktao mu je na uho prije nego ga je pustio da prođe.

Ble je ušao u mrak iza vrata, ne znajući što da očekuje. Vrata su se zatvorila. Prostorijom je vladala potpuna tama, sve dok se u tlu nije počelo nazirati svjetlo koje je postajalo sve sjajnije. Nekoliko desetaka svjetlećih krakova u idućem je trenutku izviralo iz rupe. Dio njih se uhvatio za rub rupe kako bi se uspeli, no to je bilo čisto ceremonije radi. Kada je mala svjetleća kugla sa nebrojeno mnogo krakova izašla iz rupe, pokazala je da može lebdjeti, svojim mirnim stajanjem u zraku.

-Pričao mi je poglavica o mladom Sentinelcu što se bori s vlastitim narodom – reče svjetleća kugla neočekivano normalnim ljudskim glasom.

Ble ne odgovara, pokušavajući još uvijek shvatiti što se događa.

-Veoma me zaintrigirao. –nastavi kugla. -Znaš li što je to stoljeće?

Ble odmahne glavom.

-Dug period vremena. Vrijeme kakvo rijetki požive, a ja živim već i šesto polagano. – zvukovi koje je ispustio nalikovali su na smijeh. – Kada sam doznao da ću se naživjeti stoljeća, pobjegao sam ovdje. I u svom tom vremenu, tek sada na ovome otoku srećem tebe. Nekoga tko je poput mene.

-Tko si ti? – prozbori konačno Ble.

-Oni koji su me progonili, prozvali su me Medij.

-Me-dij? –ponovi Ble.

-Danas medija ima u množini. No to su samo prijenosnici informacija i obmana, ali nisu Mediji. Oni su neživi i nesvjesni, jer svjesnom i živom biti Medij je nepodnošljivo. Oni ne mogu to imati.

-Što ne mogu imati?

-Informacije, opažanje, spoznaje. Znanje. To je ono što bi neki htjeli, ali ne bi podnijeli, a neki ne žele, jer naslućuju bol koju nosi. No, ipak, ti želiš znanje zar ne? To je ono što vanjski svijet ima, a otok nema.

Ble kimne. Prvi puta da ga netko razumije. Ipak, malo se brine što ga jedino razumije svjetleća kugla.

-Ali zašto huškaš ratnike protiv ljudi izvana? – morao je upitati Ble. – Zbog tebe ne mogu doprijeti do znanja.

-Znanje se uvijek može naći i u osamljenom pohodu – usprotivio se Medij. – To je uvijek glavni put prije nego dođe do mase. A što se tiče prvog djela tvog pitanja, nisu svi ljudi loši, ali neki jesu. Ili bi čak to postali da me otkriju i shvate da me mogu iskorštavati za jako loše stvari. Ne samo ljudi, već sva živa bića diljem svemira. Stoga mi je bolje skrivati se kod anomalija kao što ste vi, Sentinelci.

-Ali što bi htjeli od tebe? Pa tko si ti?

-Kako sam rekao, ja sam Medij. I to najveća vrsta Medija.

Ble ga pogleda zbunjeno.

-Svaka svijest svakog bića je medij. Upija i prijenosi, ali nikada ne može upiti sve. Osim u iznimnim slučajevima poput mojeg. Upio sam sve Ble. Znanje, glupost, dobro, zlo, strukturu kozmosa, zrnca prašine… SVE! – posebno je naglasio to SVE! – Um bića to ne može izdržati. Postepeno pada u depresiju, paranoju i tako sve više u niti spleta ludila. I svaki put se održi na rubu za dlaku, nekom novom spoznaju koja mu da zdravi zaključak. No, ne može tako zauvijek. Prije ili kasnije dođe do zadnje točke materijalnog determinizma. Jedino njenim slamanjem, volja može postati potpuno slobodna.

Ble je prvi puta čuo za pojmove poput determinizma ili uma, ali shvatio ih je iz konteksta. Barem donekle.

-I to sam učinio. Moj um je probio moj mozak, glavu, sve fizičke okove i oslobađao me – reče Medij mahajući svojim krakovima, kao da želi naglasiti da se upravo njima koristio. – Postao sam slobodan u našem kavezu od tri dimenzija. Bol spoznaje koja gnječi žive je nestala i znanje je prestalo biti ludilo. Bio sam mrtav, ali svjestan. Postao sam samo um u svijetu tijela. I upravo me tijela žele iskoristiti. Znao sam da ne smijem pasti u ruke nijednom biću u svemiru.

-Kako si znao da te mi nećemo iskoristiti?

-Jer poznajem sve, pa tako i vas. Među brojnim anomalijama svemira, vi ste bili jedna od najljepših anomalija svog svijeta. Mentalitetom, ali i geografski.

Ble je šutio, slagajući u glavi slagalice sveukupnog djelovanja svojeg plemena posljednjih godina.

-I… – izusti Ble. – Kako si došao do tog znanja?

-Samotno – odvrati Medij.

-Pokaži mi.

-Ne želiš to.

-Želim! I sam znaš da želim. Dosta mi je više da je sve uvijek isto.

-A meni kao nije uvijek isto?

-Znaš na što mislim.

-Jednom možda završiš kao ja. Ali ne pod mojim vodstvom već vlastitim znanjima i moralom.

-Kako da onda uopće počnem?

-Mogao bi biti tvoj učitelj, ali time bi ti umjesto aktiviranja uma, isti mogao i isprati.

-Isprati? – Ble je bio zbunjen kako netko može isprati um.

-Nebitno. Uglavnom, možeš sam krenuti tražiti znanje, ali moraš se upitati jedno pitanje.

Ble pogleda Medij u isčekivanju tog velikog i misterioznog pitanja.

-Što te zanima i fascinira? – upita ga Medij.

Ilegalni ribari nisu nužno glupi zbog toga što odlaze u zabranjene vode opasne po njihov život, ali zbilja bi trebali nabaviti bolje čamce. Ovako, još jedna porcija ribara bespomoćno putuje prema grebenima sjevernog Sentinela. Uvijek spremni ratnici ponovili su svoju formaciju: dio sakriven u džungli, a dio pleše na plaži s ciljem zastrašivanja. Nakon onog jednog razgovora s Medijem, Ble je zaključio da daljnji dijalozi više nisu potrebni (ne baš tim elokvetnim riječima, ali takva mu je bila misao u umu). Od tog trenutka, više nikada nije gledao nebo na isti način. Prije mu je nebo bilo lijepo samo zbog brojnih promjena na njemu. Jedino se to mijenjalo na cijelom otoku i sviđalo mu se. Neizvjesnost novih formacija oblaka danju, a zvjezda noću. No, u razgovoru sa Medijem, shvatio je koliko je bio slijep. Shvatio je kako se te promjene mogu bilježiti. Za uspomenu, ali i u svrhu otkrivanja obrazaca kojima bi mogao predvidjeti vrijeme. On sam bi mogao saznati kada će se ponovno vratiti veliki valovi. Tako je i sada na plaži usred nadolazeće bitke promatrao nebo i na korama drveta urezivao njegove obrise. Zasada još ne dolazi do nekih konkretnijih otkrića, ali toga ne obeshrabljuje. Ako ništa drugo, sada barem osjeća u sebi mir koji prije nije mogao ni zamisliti. Što se tiče njegova brata i ostalih ratnika, dokle god ne diraju njega i nebo mogu se ubijati do mile volje, neće ga biti briga. Ble zna da što se više zagleda u nebo, granice mu se samo proširuju. Poglavito noću. Poglavito noću među predivnim zvjezdama, od kojih mu je jedna posebno zapela za oko. Izrazito sjajna, uvijek na istom mjestu u središtu svih drugih promjena. Nešto mu želi reći, a Ble će otkriti što. Pred njima je duga budućnost međusobnog gledanja.

 Napomene:

*značenja imena:

Ajit – nepokolebljiv.

Kalidas – veliki pjesnik i rob (sluga) Kali, božice smrti.

Aurangzeb – ime hinduistističkog podrijetla, znači odavanje počasti tronu (u ovom kontekstu, hinduističke religije).

Anil – Bog vjetra.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here