Nikad kao pjesnik nisam
htio alter-ego,
kurva sam za slavu
i veliki mi ego,
bez pardona mogu pisat što sam bio, jesam, nisam
i možda postanem,
ne razlikujem lirski subjekt
nisam ti ja Eminem,
pa ipak, nastup me odveo u smjeru
drukčijem od plana,
ispričat ću vam o onomatopeji koju sam
htio izvest u Booksi jednog hladnog
dana,
opisujući dolazak oluje htio sam prikazat
grmljavinski bum,
ali iz mojih usana čuo se samo
uum uum,
i čuvši to, intenzitet smijeha ga je napo,
onog momka Janovića svima
znanog kao Hendicappo,
kasnije u klubu studenata na to se izurlo,
čak i jedan istarski separatist imena Paulo,
dok smo pili pelin mjesto pive ili vina,
obojica su zaključili da bi se trebao
zvati Zvonko Grmljavina,
grmljavina vam je jasna, a ovaj
Zvonko hir?
E, to su mi vidli u osobnoj da se također
zovem i Zvonimir,
a živcira me to ime pa mi je zagrmio
od bijesa um,
no nije bilo strašno, čulo se samo
uum uum,
no eto, sada imam alter-ego,
pseudonimskog pjesnika za vaše kućno
leglo,
poezija njegova nek vas
tješi kad se vani oluja sprema,
ili kad želite da grom zgromi nešto ili
nekog tko vam je mrska tema,
sjetite se Zvonka, gucnite rum
i citirajte slavne mu stihove:
uum, uum, uum, uum,
pa još jednom: uum, uum.
Slam poezija: Ivor Kruljac
Foto: YouTube screenshot
