Tražit ćeš me u otkucajima sata
Neprospavane noći
Čuti ćeš moj glas
Moju pjesmu
I znat ćeš – mrtva sam
Ne boj se
Smrt je tek okretanje ključa u bravi
A ja sam konačno pronašla izlaz
Iz kaveza u kojem živimo
Otvorih oči za koje nisam znala da imam
I klizim dušom kroz gvozdene šipke
Nad mojim tijelom visi smrt
Čovjek je tek slagalica potreba
U iluziji zadovoljavanja užitaka
Moje tijelo je moj kavez
Ostavljam ga u rijeci
Koja će me odvesti do boga
Napuštam društvo
Putujem na mjesto gdje ću biti slobodna
U raj
Čekat ću te
Možda ćemo tamo biti sretni
Zaboraviti sentimentalnu moralnost
I ponos
Ovakvi kao mi padnu prvi
I nikada ne nauče voljeti
Na zapovijed
Ako pregaziš bol
Čuvaj dio moje duše u svojoj
Do ponovnog susreta
A ako su moji grijesi neoprostivi
Produži dalje niz nepomičnu vodu
Što skriva mrtvace
I miruje pod okovima magle
Dok živi uspaničeno talasaju
U svitanje
Maja Heršak
