Jozo Nikolić “Pismo”

Jozo Nikolić PISMO   U mom poštanskom sandučiću su ose i jedno slomljeno, istrulo ptičje krilo. Vodu i struju su mi isključili, računi su već odavno prestali pristizati. Poštar je rijetko prolazio mojom stranom ulice. Nije bilo ni susjeda. Jedna nagluha starica me je savjetovala: Ako hoćeš vidjeti ljude, idi na sahrane. A onda mi …
Nastavite čitati Jozo Nikolić “Pismo”

Maja Šiprak “Klupko mirisa”

KLUPKO MIRISA tko se to poigrao izmješavši naša tijela u zaigrano klupko slobodnog vriska bez cenzure uma i očekivanja izmiješanih mirisa posteljina nas oblači u put onog drugog ispovijeda čežnju ne bi li se dograbili poput divljih mački u veljači mirisi naših puti brbljaju ispovijedaju čežnju jedna drugoj ljubomorno se gurkaju nestrpljivo čekaju ispunjenje i …
Nastavite čitati Maja Šiprak “Klupko mirisa”

Jozo Nikolić “Poludjelo računalo”

Jozo Nikolić POLUDJELO RAČUNALO Prljavi oblak zabio se u moje prozorsko staklo kao tupa sjekira u već mrtvo tijelo. Prljavština se udvojila, tama je, poput mršavih štakora, gutala posljednje ostatke prožvakane svjetlosti. Da nije bilo moje kostobolje, ostao bih uvaljan u svoju izgužvanu posteljinu, poput trule zmije koja nije stigla svući svoju košuljicu. Dođe vrijeme …
Nastavite čitati Jozo Nikolić “Poludjelo računalo”