Maja Šiprak “Klupko mirisa”

KLUPKO MIRISA

tko se to poigrao
izmješavši naša tijela
u zaigrano klupko slobodnog vriska
bez cenzure uma i očekivanja

izmiješanih mirisa
posteljina nas oblači u put onog drugog
ispovijeda čežnju
ne bi li se dograbili poput divljih mački u veljači

mirisi naših puti brbljaju
ispovijedaju čežnju jedna drugoj
ljubomorno se gurkaju
nestrpljivo čekaju ispunjenje i zadovoljstvo
nagovaraju se na destrukciju nježnosti

i sve pomalo miriše na tebe
papir, cvijeće, drvo, prašina, asfalt …
pa ne pamtim više nijanse mirisa svojih parfema
jer se nevidljivo miješaju sa mirisom tvoje puti
postaju neponovljivo naši

pomislim ponekad da odlutam
ne usuđujem se
strahujući da bi moj nos otkrio
kako samo tvoj miris želi

tu sam
umotana u klupko naših mirisa

Maja Šiprak