Dvije knjige na hrvatskom jeziku, darovane Gradskoj knjižnici Reykjavík, službeno su katalogizirane u islandskom knjižničnom sustavu. Iza ove lijepe kulturne priče stoji čakovečki književnik Gorkić Taradi, koji je tijekom svojeg putovanja na Island odlučio napraviti nešto više od uobičajenog turističkog razgledavanja – ponijeti dio hrvatske književnosti u zemlju u kojoj hrvatski jezik još nije naveden među jezicima dječjeg knjižničnog fonda.
Sve je počelo jednim putovanjem i dvjema knjigama
Kada je čakovečki književnik i predsjednik Udruge Mlada pera Gorkić Taradi u rujnu ove godine otputovao na Island, u njegovoj putnoj prtljazi našlo se mjesta i za nekoliko knjiga. Ne za čitanje tijekom putovanja, nego za darivanje.
Dana 11. rujna 2026. osobno je posjetio Grófin, ogranak Gradske knjižnice Reykjavík (Borgarbókasafn), te darovao dvije knjige na hrvatskom jeziku: svoju dječju knjigu Izlet u središte Zemlje i zbirku dječjih priča Kad bi životinje govorile, u kojoj je zastupljen s tri autorska rada.
Poticaj za ovu neobičnu književnu misiju bilo je otkriće da se među brojnim jezicima zastupljenima u dječjim zbirkama gradske knjižnice ne navodi hrvatski.
„Kada sam vidio koliko različitih jezika imaju u dječjim odjelima, a među njima nema hrvatskog, pomislio sam da bi bilo lijepo barem pokušati nešto promijeniti. Nisam znao hoće li knjige prihvatiti, hoće li završiti na policama ili će ostati samo lijepa uspomena na moj posjet. Ali znao sam da neću saznati ako ne pokušam“, objašnjava Taradi.
Potvrda iz Reykjavíka: obje knjige službeno katalogizirane
Nešto više od mjesec dana nakon darovanja stigla je vijest kojoj se autor nadao.
Dana 16. listopada knjižnica Grófin elektroničkom je poštom potvrdila da je knjiga Izlet u središte Zemlje unesena u njihov katalog, dok će Kad bi životinje govorile uskoro biti dodana.
Međutim, Taradija je istoga dana dočekalo još jedno ugodno iznenađenje. Pretraživanjem islandskog knjižničnog kataloga Leitir ustanovio je da su obje knjige već evidentirane!
Knjige su navedene pod njegovim imenom, s izvornim hrvatskim naslovima i godinom izdanja 2026.
Posebno je značajan bibliografski zapis knjige Izlet u središte Zemlje, u kojem se pojavljuju dvije oznake na islandskom jeziku:
- Barnabókmenntir (skáldverk) – dječja književnost
- Króatískar bókmenntir – hrvatska književnost
Drugim riječima, hrvatska dječja književnost dobila je svoj službeni bibliografski trag u islandskom knjižničnom sustavu.
Zapis za knjigu Izlet u središte Zemlje, koju je 2026. objavio nakladnik Prof&Graf, sadrži ISBN 978-953-8567-51-3 i podatak o 114 stranica. Prema bibliografskim podacima, zapis je izrađen 12. listopada, a posljednja evidentirana izmjena datira od 14. listopada 2026.
Mali korak za jednog autora, veliki za hrvatsku riječ
Ovaj događaj ima i šire značenje.
Prema procjenama, na Islandu živi oko 1.200 Hrvata. Među njima su i obitelji s djecom kojima je hrvatski materinski jezik ili važna poveznica s domovinom njihovih roditelja.
Mogućnost da u gradskoj knjižnici posegnu za knjigom na hrvatskom jeziku stoga nije samo pitanje čitanja. Riječ je i o očuvanju jezičnog, kulturnog i nacionalnog identiteta.
Iako zasad nije moguće potvrditi da su ovo prve hrvatske dječje knjige koje su se ikada našle u fondu Gradske knjižnice Reykjavík, dostupne informacije upućuju na to da je riječ o značajnom iskoraku. Na službenim stranicama knjižnice hrvatski jezik još nije naveden među jezicima njezinih višejezičnih dječjih zbirki.
„Možda će netko reći da su to samo dvije knjige. Ali ako ih pročita samo jedno dijete hrvatskih roditelja koje živi na Islandu, ako mu barem jedna priča približi jezik njegovih roditelja ili bake i djeda, onda su te knjige napravile više nego što sam mogao očekivati. A možda ih pročita i netko tko s Hrvatskom nema nikakve veze. Knjige ionako ne poznaju državne granice“, ističe Taradi.
Bez projekata, natječaja i financijske potpore
Zanimljivo je da iza ove inicijative ne stoji nikakav financirani projekt, institucionalna suradnja ni organizirana kulturna razmjena.
Sve je započelo osobnom odlukom jednog autora da tijekom turističkog putovanja ponese knjige i daruje ih knjižnici.
Taradi, koji je osim književnog stvaralaštva poznat i kao osnivač i predsjednik čakovečke Udruge Mlada pera, već gotovo deset godina radi na poticanju literarnog stvaralaštva djece, mladih i odraslih.
Udruga je kroz svoje programe, natječaje i zbornike omogućila brojnim autorima da njihovi radovi budu objavljeni i predstavljeni javnosti. Njezin program simboličnog naziva Život se ne arhivira – on se piše možda najbolje opisuje i ovu islandsku književnu priču.
„Navikao sam da za ostvarenje neke ideje najprije treba napisati projekt, pronaći financiranje, ispuniti obrasce i na kraju opravdati svaki cent. Ovaj put nisam morao ništa od toga. Samo sam stavio knjige u kovčeg, otputovao na Island i pokucao na vrata knjižnice. I, eto, vrata su se otvorila“, kaže Taradi.
Od dječjih priča do međunarodnog knjižničnog kataloga
Knjiga Izlet u središte Zemlje donosi pustolovinu djeda i njegovih unuka Lade i Stribora, a nastala je iz autorove želje da dječju maštu, znatiželju i obiteljske odnose pretoči u književnu priču.
S druge strane, Kad bi životinje govorile zbirka je dječjih priča više autora, među kojima su i tri Taradijeve.
Sada su oba naslova dostupna za pronalaženje u islandskom knjižničnom katalogu, čime su dobila priliku pronaći put do novih čitatelja.
Hoće li se u budućnosti hrvatski jezik pojaviti i kao zasebna oznaka među jezicima dječjeg knjižničnog fonda, tek će se vidjeti. No prvi konkretni rezultati već su tu.
O cijeloj inicijativi Taradi je obavijestio i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, želeći skrenuti pozornost na mogućnost daljnjeg predstavljanja hrvatske književnosti na Islandu.
Knjige su otputovale dalje od autora
Za čovjeka koji je desetljećima radio kao konobar, a u slobodno vrijeme pisao knjige, ova priča ima i posebnu osobnu simboliku.
Island je bio jedna od njegovih dugogodišnjih putničkih želja. Kada ju je napokon ostvario, odlučio je tom putovanju dati i književni nastavak.
A knjige su, čini se, pronašle put kojim njihov autor možda više nikada neće proći.
„Lijep je osjećaj znati da negdje daleko, u Reykjavíku, postoji knjižnični zapis s mojim imenom i hrvatskim naslovom knjige. Još bi ljepše bilo jednoga dana saznati da je netko tu knjigu posudio i pročitao. Jer knjige ne pišemo zato da stoje na policama, nego da s njih odlaze u nečije ruke.“
Možda je upravo u tome najljepša poruka ove priče: za predstavljanje hrvatske književnosti svijetu ponekad nisu potrebni veliki proračuni, protokoli ni svečane delegacije. Dovoljni su autor, dvije knjige i želja da hrvatska riječ otputuje malo dalje.
A od Čakovca do Reykjavíka ona je ovoga puta prevalila nekoliko tisuća kilometara.
I službeno ostavila trag.
Izvor za provjeru: Islandski knjižnični katalog Leitir, pretraga prema autoru „Taradi, Gorkić“.
Komentari