Autor: Aleksandar Olujić
Photo by Annie Spratt on Unsplash
Ujutro, 24. studenog 1974., na području arheološkog nalazišta Hadar u Etiopiji, američki paleoantropolog Donald Johanson odlučio je baciti pogled na jednu vododerinu, iako su istu prije njega već pregledavali drugi članovi Međunarodne istraživačke ekspedicija Afar, i baš kad je namjeravao otići nešto mu je upalo u oko: bio je to fosil fragmenta nadlaktične kosti hominida. Johanson je, zajedno sa studentom Tomom Grayom, pobliže pregledao mjesto na kojem je ležala kost i nedaleko ubrzo otkrio fragmente lobanje i bedrene kosti. Istraživajući dalje njih dvojica pronašli su još kostiju, između ostalih nekoliko pršljena kralježnice i rebara te fragmente zdjelice i čeljusti.
Slijedećih će dana istraživački tim pronaći fosilizirane ostatke koji čine 40 posto 3,2 milijuna godina starog skeleta ženske jedinke izumrle vrste hominida australopithecus afarensis. Ovaj senzacionalni nalaz bit će službeno nazvan AL 288-1, a čitav ga svijet zna kao “Lucy”, odnosno „Veličanstvena“ (Dinkinesh), kako su je nazvali na amharskom jeziku.
***
Znanost nas uči da je čovjek potekao iz Afrike i da smo se odatle razmilili po cijeloj planeti naselivši čak i njene najdalje kutke (izuzev Antarktike). Priroda nas je obdarila mozgom zahvaljujući kojem smo uspjeli preći put od stvorenja slična majmunu do mjesta na evolucionoj ljestvici gdje smo danas. Jedino smo živo biće na planeti koje konstruira strojeve, gradi nebodere, tunele i mostove, izrađuje brodove, vlakove, zrakoplove, podmornice i rakete, a usto piše pjesme i filozofske traktate, sklada glazbu, snima filmove, istražuje svoju prošlost, osniva škole i univerzitete, bolnice i sirotišta, piše zakone i bira one koji ga trebaju zastupati…
Ako je slušati Aristotela, svaki je čovjek zoon politikon, odnosno društveno biće iz čega proizilazi da je i političko biće (ili politička životinja ako vam je tako draže) koje želi formirati državu kako bi kroz nju postigao sreću u životu. I upravo težnju k sreći (pursuit of happiness) jedan od najpoznatijih i (u modernoj povijesti) najvažnijih dokumenata ljudske zajednice, američka Deklaracija o neovisnosti, navodi kao temeljno ljudsko pravo.
***
Posljednjih smo mjeseci svjedočili dramatičnim događanjima s obilježjima krimića, tragedije, farse, političke drame… Sudbina osmero hrvatskih državljana koji su otputovali u Afriku radi posvajanja djece iz jednog kongoanskog sirotišta i njihovo zatočeništvo u zambijskom zatvoru pod optužbom za trgovinu djecom, postala je tema svih: od medija do Sabora.
Ovaj će slučaj biti okidač za žustre rasprave i politička prepucavanja u kojima su svima bila puna usta dobrobiti djece, ali su ostavila gorak okus osobnih, političkih interesa kako pojedinaca tako i stranaka. Tvrdnje kako su djeca (pa i posvojitelji) žrtve loših zakona, propisa i praksi te upiranje prstom u konkurentsku stranku(e) kao glavnog krivca za takvu situaciju uz traženje hitne izmjene zakona i brojanja djece koja čekaju na usvojenje u Hrvatskoj bilo je praktično svaki dan na „političkom jelovniku“.
Slučaj pred sudom u Zambiji je završen i hrvatski su državljani (veliki i mali) došli kući. Hoće li sada, kad ova vijest više ne puni stupce novina, splasnuti interes i elan svih onih grlatih?
Mnogi su postavili pitanje zašto su naši ljudi išli baš u Afriku posvajati djecu, a nekima je ta činjenica bila sama po sebi dovoljna da pobudi sumnju u njihove namjere.
Ja volim vjerovati kako ih je tamo odvela sudbina. U Africi, odakle smo svi potekli, tamo gdje su kosti pramajke čovječanstva, Lucy, te su majke i očevi tražili sreću.
I našli je.
