Autor: Aleksandar Olujić
Prije tri godine, 22. ožujka 2020., u 6 sati i 24 minute strahovit udar pogodio je Zagreb i šire gradsko područje. Bio je to snažan potres, magnitude 5,5 stupnjeva prema Richteru, koji je izazvao velike štete na brojnim građevinama i istjerao brojne uznemirene građane na ulice u to hladno jutro.
Nakon prvog potresa, u 7 sati i 01 minutu uslijedio je novi udar jačine 5,0 stupnjeva po Richteru. Osim ova dva najjača potresa zabilježen je i cijeli niz naknadnih potresa, njih oko 3.500 do kraja 2021. godine.
U katastrofi je poginula 15-godišnja Anamarija Carević, dok je 27-ero ljudi bilo povrijeđeno.
Što se materijalne štete tiče, oštećeno je 25.000 objekata, među kojima su bile obiteljske kuće, zgrade, škole, crkve, bolnice, muzeji, sudovi kao i zgrade Vlade i Sabora.
Tako je, između ostalog, u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj teško oštećena Fischerova zgrada, bolje nije bilo ni na Klinici za plućne bolesti Jordanovac gdje su odmah nakon potresa statičari procijenili da je zgrada opasna i neuporabljiva, pa je kompletna Klinika preseljena na Rebro, dok je među onim bolnicama koje su najteže stradale bila Klinika za ortopediju na Šalati.
Svima su još u glavi slike trudnica i rodilja s bebama u rukama kako u pidžamama ogrnute dekama i kućnim ogrtačima stoje na hladnoći ispred Petrove bolnice kojima su u pomoć pohrlili navijači Dinama.
Teško je stradao Arheološki muzej koji je pretrpio oštećenja zgrade i teža oštećenja stalnog postava i predmeta. Još je gore prošao Muzej za umjetnost i obrt kod kojeg su stradali drugi i treći kat, restauratorske radionice specijalizirane za metal, keramiku i staklo, tekstil, slikarstvo i polikromnu skulpturu, urušen je velik dio krovišta te su oštećeni predmeti u dijelu stalnog postava na drugom i trećem katu.
Na Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici urušio se strop, a teško je oštećen i sam ulaz u crkvu. Velike štete pretrpio je i ponos grada, Zagrebačka katedrala na kojoj se srušio kameni vrh južnog tornja, jedan dio tornja pao je na krov katedrale oštetivši ga i probivši na više mjesta. Srušena je i balustrada iznad apside, vrhovi baldahini kontrafora, znatno je oštećena druga kontrafora lađe na južnom pročelju, srušen je vrh timpanonske kućice s križnom ružom na ulazu ispred sakristije kao i svi vrhovi baldahina nad kontraforama, a nastale su veće pukotine na svodu.
U potresu je oštećeno 175 škola, vrtića i učeničkih domova.
Procijenjeno je kako je nastala ukupna šteta od 86,4 milijardi kuna!
Veli stara poslovica kako nesreća nikad ne dolazi sama. Tako je, nažalost, bilo i sada. Nakon potresa uslijedila je obnova, ali kakva?! Pola godine je trebalo da se nakon potresa donese prvi Zakon o obnovi, ali isti je zbog loših rezultata ubrzo doživio nekoliko izmjena. No, ni to nije pomoglo. Spora administracija i komplicirane procedure koje su tražile od vlasnika kuća i stanova ishodovanje hrpe dokumenata rezultirale su time da nakon tri godine nije izgrađena niti jedna zamjenska kuća. Situaciju su još dodatno „zasladile“ promjene ministara prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Sadašnji ministar, Branko Bačić, četvrti po redu obnašatelj te dužnosti u samo tri godine, priznaje da kada je riječ o izgradnji zamjenskih obiteljskih kuća Vlada “nije položila ispit”, ali najavljuje da će početkom svibnja početi gradnja 21 kuće, a do kraja godine započeti radovi na njih stotinjak. Najavio je i stambeno zbrinjavanje obitelji koje stanuju u kontejnerima.
Nešto je bolja situacija što se tiče obnove javnih zgrada. Zagrebački gradonačelnik je rekao da je zadovoljan obnovom javnih zgrada. „Imamo pet završenih konstrukcijskih obnova javnih zgrada u Zagrebu, čime smo jedini uspjeli cjelovito obnoviti svoje institucije“, izjavio je Tomašević.
Pod Bačićem se, izgleda, ipak nešto pokrenulo. Donesen je novi Zakon o obnovi koji bi trebao ubrzati i pojednostaviti obnovu i kojim se Fond za obnovu i Središnji državni ured pripajaju Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. No, ostaje otvoreno pitanje dolazi li ta promjena prekasno i hoćemo li uspjeti povući sva sredstva koja su nam odobrena za projekte obnove iz Fonda solidarnosti.
Ostaje nam jedino nadati se kako se nećemo obrukati pred svijetom i morati vratiti poklonjeni novac te da će naši sugrađani čiji su domovi stradali u potresu konačno dobiti vlastiti krov nad glavom.
