Ivor Kruljac
Tko ne putuje, putuju k njemu
Nikad nisam bio
u Kini,
malo po Africi, malo više po Europi
a u Srbiji mi je ženska
kad se sudarila samnom
rekla „izvini“,
a baš bi volio posjetiti
Kinu,
puno više nego ponovno
strinu,
obožavam žderati kinesku hranu,
kao mali sam gledajući Shaolin
filmove razbacivao igračke
po stanu,
fascinatan im je jezik
iako ga vjerojatno nikad
neću naučiti,
nemam discipline da bi ga
mogao dobro proučiti,
nikad nisam bio u
Kini,
ali iz Kine je došao virus
napravio belosvetsku pizdariju
bez da kaže izvini,
sad nemrem nigdje putovati,
čak ni pijan u bircu
drugima mudrovati,
zanimljivo mi je razmišljati o toj pošalici,
podjebavanju kojeg se sjetim i kad spavam i kad jedem
i kad srkam kavu u kućnoj šalici,
kako nisam bio nikada u prilici
tako daleko otići,
ali iz daljine neke stvari su uspjele do mene stići,
no i dalje Kinu želim posjetiti,
možda jednom i skupim pare
i onda samo da se otvore granice
pa da tu čežnju uspijem
utažiti.
