Novi napad na medicinsko osoblje može biti tema još neko vrijeme , a potom će postati uobičajena pojava. Netko nezadovoljan svojim viđenjem problematike uzima si za pravo da pljuje i prijeti ljudima koji su u poziciji da u danom trenutku doslovno spašavaju živote ili samo skrbe o pacijentima, nekom njihovom i još desetinama ili stotinama drugih.
Neopisiva je sebičnost, neznanje i bahatost agresivnih likova, samih pacijenata ili rodbine i prijatelja. Isti su skloni i na društvenim mrežama širiti besmislice i uvrede na račun visokoobrazovanih zaposlenika u sustavu zdravstva i srednje obrazovanih sestara i tehničara koji u najvećoj mjeri savjesno i s puno muke i truda izvršavaju svoje radne obveze.
Dotični agresivci najčešće su primitivni i poluobrazovani, psihopatske strukture osobnosti, koji su jedva savladali elementarnu pismenost i neku vještinu kojom zarađuju za kruh svagdašnji, ali to ih ne priječi da sude o postupcima osoblja zdravstvenih ustanova.
Nacija ima problem nepoznavanja sustava koji zasigurno ima brojne slabosti, ali nacija nema pojma kako je teško održavati standarde medicinske skrbi s malo osoblja i nepristojnim i megalomanskim očekivanjima korisnika.
Kada biste pitali bilo koga hoće li plaćati dopunsko osiguranje samo 100 kuna više mjesečno, imali bi otpor, ali ćemo se lako odlučiti za novi smartfon na 24 rate i 100 ili više kuna mjesečnu ratu. Da bi mogli surfati, snimati i komentirati, bez ikakve odgovornosti i ikakvih obzira prema ljudima koji su prenapregnuti, često i sami nesvjesni da se može živjeti i raditi i lakše poslove za veće plaće.
Liječnici u bolnicama izloženi su pritiscima koje nameće sam posao i velika odgovornosti prema pacijentima, ali i prema začudnim očekivanjima obitelji. Mnogi nisu spremni na odricanja od loših navika i posežu za umišljenim lakim mogućnostima postizanja zdravlja uzimanjem lijekova. Lijekovima se daje magična moć, a odricanje od pušenja, prejedanja, alkoholiziranja, ne dolazi u obzir.
O vlastitom zdravlju se uopće ne promišlja. S fejsa se skidaju povremeno neke teorije koje mogu biti u velikoj mjeri i točne, ali se obično ignorira elementarna logika i potreba za promjenom stila života. Liječnici vas ne liječe. Liječite se sami, a mi smo samo konzultanti u tom procesu. Ne možemo s vama plakati jer bi nas to ometalo u racionalnom postupanju. Vaše neprihvaćanje činjenica može biti i shvatljivo, ali vas ne abolira od gluposti koje činite svojim nerazumijevanjem ili neprihvaćanjem loših vijesti ili loših ishoda.
Najlakše je nekog drugog okrivljavati za svoju nesreću, najpoznatiji mi je primjer oca koji je krivio kirurga što nije spasio sina koji se zabio motociklom sa 150 na sat u neku banderu. Sporadični slučajevi nekih stvarnih propusta doveli su nas u tu situaciju da se apriori osuđuju svi djelatnici sustava, bez iznimke uz generaliziranje i svođenje svih na neradnike, nesavjesne bitange koje su uz to i preplaćene.
Plaće liječnika za redovno radno vrijeme su sramotno male. Kad dobiju neku cifru koja vam se učini jako visokom onda se obično radi i o ogromnoj mjesečnoj satnici, jer se popunjavaju rupe zbog njihovog nedovoljnog broja. Neki doslovno nemaju kad ni potrošiti te novce i povremeno bi radije platili da ne moraju dežurati, noćima, vikendima, praznicima…
Nedovoljan broj medicinskih sestara i liječnika, zasigurno ne opravdava mogući nemar i neprofesionalnost, ali i stalni neopravdani pritisak dovodi do daljeg odljeva kadrova, dok se rupe mogu popunjavati, kao i sve rupe krpanjem i zamjenskim dijelovima, koji često nisu iste kvalitete pa je dalje urušavanje neminovno.
Netko u ovoj „slučajnoj državi“ mora posložiti prioritete bez populizma, bez namirivanja interesnih skupina i glasačke baze. U protivnom će istu nastanjivati samo interesne skupine i glasačka baza, a bazična supstanca za održanje nacije će se otopiti i uklopiti u sustave uređenih država razvijenog svijeta.
Ovdje će ostati frustrirani i neuki korisnici proračunskih sredstava, ako proračun uopće bude još postojao, nekakav javni sektor, umirovljenici, komunalne službe koje će sve lošije obavljati svoju djelatnost, a kad i zadnji optimisti napuste pokradenu državu, ulicama će hodati bradati razbojnici koji će pljačkati sirotinju u suradnji s policijom.
Negdje u primorju će još nešto funkcionirati jer će obalu nastanjivati stranci i domaći izdajnici, lopovi koji su izgradili našim novcima viletine, a počet će se vraćati i oni iz rezervne domovine BiH da konačno uživaju u pokradenom, svoji na svome.
Provinciju će nadlijetati helikopteri i preostalim čudacima bacati iz zraka sanitarne pakete i nešto hrane koju će morati pobrati prije vukova i divljih svinja, čagljeva i lisica koji će nesmetano harati lijepom nekom i nečijom.
Tko će ostati da proslavi Dan državnosti, pobjede, neovisnosti? U području gdje nikad nije stasala prava država, istinska pobjeda i stvarna neovisnost. Ovakvim korakom i ovim smjerom ova priča nažalost neće ostati fikcija nego postati realnost. Previše nas je koji ovo sve vidimo, ali čini se još uvijek premalo da to zlo savladamo i krenemo novim stazama- ne nužno prema Irskoj i Njemačkoj.
Sreća je ipak da se puno toga može promijeniti kad si dio EU već za 1-2 godine, ako uspijemo dati priliku nekim časnim i stručnim ljudima. E pa sjetite se da takvi postoje iako ih vi možda ne primjećujete. Ni za MIS selendre se ne javljaju najljepše, na kviz znanja rijetko dođu najpametniji, a za političara ne trebaš ni diplomu srednje škole. Mi trebamo tražiti one koji znaju, a ne žele se baviti politikom da dođu i narodu daju nadu i rezultat.
Još nisam dignuo ruke od LN HR, baš zato što su mnogi na nju digli ruke i ne smijemo im je dati, predati bez borbe i bez vjere u moguće bolje sutra.
ZA ZG KULT M.STRIŽAK
