Danas sam odlučio napisati jednu priču ali nemam inspiraciju. Najprije me razljutila vijest o planovima da aerodrom Amsterdam presele negdje 5km od obale. Zamislite: napravili bi otok od 600 kvadratnih kilometara i na njemu aerodrom sa 6 poletno-sletnih staza. Političari sad potpiruju narod da se to radi. Tobože sad ima previše buke i aerodrom se ne može širiti. Projekt bi koštao 500 milijardi eura. Ja sam stari morski vuk pa se sjećam da je tih planova bilo i prije. O čemu se u stvari radi? Holandske firme koje rade takve projekte hoće napraviti posao pa su sad uključili lobby.
Ludi narod misli da lova dolazi iz zraka. Na kraju će se ispostaviti da ćemo mi svi koji plaćamo porez platiti tih 500 milijardi. Ljudi imaju lošu kolektivnu memoriju pa su zaboravili da su te iste firme to pokušale i prije 20 godina. Onda su dobili posao u Dubaiu pa su pravili onu palmu, pa kartu svijeta pa još jednu palmu. Kad je to bilo gotovo, preselili su se u Hong Kong pa su napravili aerodrom na moru. Onda su se prije desetak godina preselili u Osaku pa su tamo napravili aerodrom na moru. Nakon toga su išli u Rotterdam pa su napravili produžetak luke. Takav produžetak luke je otprilike iste veličine kakav bi bio aerodrom. Sad je sve to gotovo pa potplaćuju političare da im oni pomognu da obrade narod. Ludi narod misli: eto, ima buke pa jedna mala ptičica ne može letjeti. Treba ju spasiti.
Malo po malo pa će početi akcije i na kraju će se sagraditi aerodrom na moru. Kad sam se malo smirio od tog sranja, počeo sam razmišljati o priči koju bi trebao napisati. Onda sam pročitao u novinama da je jedan ludi Holandez odlučio tužiti državu jer ne može promijeniti godinu rođenja. Ovdje se u pasoš može napisati da si muško ili žensko ili da si neutralnog spola. Ludost no ima ljudi koji ne znaju da li su muškarac ili žena. Ajde, neka im bude. No, on je smislio da ako se može u pasošu promijeniti spol, onda bi se mogla promijeniti i godina rođenja. On se ne osjeća kao da ima 69 (koliko je sada star) nego se osjeća kao da mu je 49 godina. O bože budale! Ovi ludi Holandezi ga još uzimaju za ozbiljno pa će taj proces biti ozbiljno napravljen i sud će donijeti odluku. To je cijena te jebene demokracije.
I onda se opet malo smirim od toga i počnem prikupljati inspiraciju za bilo kakvu priču. U tom trenutku je u vijestima neka reportaža o dvoje Holandeza (muž i žena) koji su napravili neko vozilo od plastičnih boca, plastičnih kutijica u kojima se pakuju gljive za supermarket i od ostalog raznog otpada. Dakle, 3D printerom su printali pločice od tog materijala i napravili neku vrstu traktora koji će ih prebaciti na južni Antartik. To je električni traktor sa solarnim panelima koji ide maksimalno 5km na sat. Njime će od obale oceana ići tom snježnom pustinjom na Južni pol. E bože budala! Ne mogu skužiti u čemu je štos. No ipak je senzacija. To će sve biti dobro dok se ta drndoka ne pokvari negdje u ledenoj pustinji. Onda će biti panika pa će se čak i na razini države pokrenuti akcija da te luđake spase.
I tako sam bez inspiracije napisao 600 riječi ovog članka. Ljudi često kažu: nešto bih napisao ali ne znam kako da počnem. Kod mene to ne pali. Ja počnem i riječi mi jednostavno dolaze na papir.
Sad vas vise neću daviti ali znajte da sam se danas nervirao o stvarima koje ne mogu promijeniti. Na kraju sam zaključio da se oni svi mogu lijepo slikati. Popit ću jednu čašicu banijske kruškovače koju sam dobio od mog susjeda Tone i poslije toga idem na spavanac do daske.
By Marijan Jozić
