18 godina ljepote i svjetlosti poezije
Društvo prijatelja knjige Milivoj Cvetnić Hrvatska Kostajnica, potpomognuto zalaganjem i sudioništvom Ogranka Matice hrvatske Hrvatska Kostajnica, organiziralo je i ove godine 18. Kostajničke pjesničke susrete u čast svoga pjesnika koji, rođen na obalama Une pred 100 godina, napisa: „Obnovit ću se iskonskim izvorom,/upiti zakone bitka iz daha zemaljskog soka./I stopljen sa slikom svijeta/teći koritom, sve širi, sve dublji/do ušća na kraju toka./I onda mirovati na obzorju/u ravnoj crti, slijep za tmine i sjaj./U vječnoj mijeni prostorom kružiti/i biti početak i kraj.“ (Vječna voda, Lirika, 2006.)
Kostajnički pjesnički susreti su održani u petak, 12. lipnja 2026. u Hrvatskom domu u Hrvatskoj Kostajnici koja ovih lipanjskih dana slavi svoj Dan grada. Ima li ljepšeg poklona gradu?
Na početku programa pozdrav svima uputila je Stela Cvetnić-Radić, predsjednica Društva i nećakinja Milivoja Cvetnića, zahvalivši na potpori u organizaciji susreta, posebno utemeljiteljima susreta među kojima je istaknula Đuru Tadića, Milu Stojića i pok. Petra Gudelja. Ove godine susreti su započeli predstavljanjem knjige pjesama Matije Perkovića, „Tanka mjesta“ (Kultura vrijednosti, Đuro Tadić, Sisak, 2025.), čiji je urednik i recenzent Mile Stojić, poznati hrvatski i bosanskohercegovački književnik, akademik, pjesnik, esejist.
Glavni dio programa posvećen je ovogodišnjem laureatu, dobitniku Plakete Milivoj Cvetnić za 2026. godinu, FILIPU KATAVIĆU iz Novske koji je na natječaj, raspisan početkom godine, poslao zbirku pjesama „Rubni rubini“. Odluku o izboru Katavićeve zbirke kao najbolje, donijelo je prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Enes Kišević, predsjednik; Denis Derk, književni kritičar i publicist te Matija Perković, pjesnik, laureat 2016. godine.
Filip Katavić je rođen u Zagrebu 1999. godine, odrastao u Novskoj, ali sazrio u Zagrebu i još sazrijeva svugdje između, kako je sam napisao. Od 2020. studira kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Odabir pjesama iz zbirke Rubni rubini, koju je ilustrirao sam autor, a uredila Marija Krupić, napravio je Enes Kišević, dugogodišnji predsjednik prosudbenog povjerenstva i prijatelj Kostajničkih pjesničkih susreta. Odabrane pjesme je interpretirao zajedno sa suprugom Asjom. Kostajnička publika koja voli poeziju nagradila ih je srdačnim pljeskom. Plaketu Milivoj Cvetnić uručila je Filipu Kataviću Stela Cvetnić-Radić, predsjednica Društva, a program su uspješno moderirali te odabrane stihove čitali Ines Konjevod i Damir Ducić. Krunoslav Dubravac je izveo nekoliko pjesama među kojima i vlastitu skladbu na stihove Milivoja Cvetnića.
Marija Krupić
Matija Perković, Tanka mjesta
U kozmologiji, nakon stvaranja svijeta i čovjeka “ostalo je jedno vlažno mjesto. Od toga se blata još uvijek mogu oblikovati nove stvari.“, kaže pjesnik. U svemiru je, naime, sve tvrdo određeno i on funkcionira po principu svojih unutrašnjih zakonitosti. Ostaje samo to nedefinirano „vlažno mjesto“, tanko mjesto zapravo beskrajno je polje ljudske duše, u kome nastaje lirika, filozofija, religija. U prirodi je sve određeno i čvrsto zadano, po ustaljenome redoslijedu mijenjaju se godišnja doba, rastu i cvjetaju biljke, a „u tami čovjeka umjesto bilja niču tihi krici i neizreciva tuga“ (Darovi). I upravo u toj oskudici, u toj neizrecivoj tuzi, čovjek otkriva ljepotu i svjetlost, kao krhke zrake koje obasjavaju Ishodište našeg smisla i spasenja.
Mile Stojić, „Asocijativna lirika Matije Perkovića“
Matija Perković rođen je 1986. u Zagrebu, gdje je pohađao Klasičnu gimnaziju u završio Pravni fakultet (2014.). Nakon nekoliko godina pravno-odvjetničke prakse odlučuje se educirati za psihoterapeuta, završava Propedeutiku psihoterapije na veleučilištu Bernays, volontira na Plavom i Hrabrom telefonu te sudjeluje u uspostavi Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja. Od 2023. radi kao psihoterapeut.
2016. godine sa zbirkom „Zaređeni Bar Bar“ pobijedio je na natječaju Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić iz Hrvatske kostajnice za dodjelu književne nagrade „Milivoj Cvetnić“ za najbolju pjesničku zbirku, za koju je pogovor napisao Petar Gudelj. Nakon prvijenca objavljuje antiratnu prozu „Dvije smrti Romana Nikpalja“. Piše poeziju, pjesme objavljuje u časopisima „Republika“, „Književna Rijeka“ i „Riječi“, a napisao je i (još neobjavljena) dva romana, „Darovi Lene Weiss“ i „Podzemna sestra“.
Matija Perković
Darovi
U tami čovjeka
umjesto bilja niču tihi krici
i neizreciva tuga
Ali čovjeku su darovani
čovjek
svjetlost
i ljepota
pa u darovima patnje vidi
Boga
djecu
i jabuke.
Treba se moliti
igrati
i gristi
da s njime i ostanu
Smijati se
plesati
i plakati
da ne nestanu
Filip Katavić, Rubni rubini
Zbirkom Rubni rubini Katavić je osvojio nagradu Milivoj Cvetnić koju dodjeljuje Društvo prijatelja knjige Milivoj Cvetnić iz Hrvatske Kostajnice te je tako izborio i svoj pjesnički samostalni prvijenac. Tu je riječ o zbirci zrele i zahtjevne poezije koja se manje ili više strastveno, ali opet dostojanstveno odmiče od stvarnosne poezije ili bar ima tu intenciju. Na mahove kao da mladi, ali ne i neiskusni autor svoje lirske subjekte pronalazi u bližoj i daljoj prošlosti, da bi onda svoje oštro i lucidno pero furiozno zarinuo u osjetljivo i bremenito tkivo današnjice.
Denis Derk, „Katavićev raskošni poetski vrt“
Po mome mišljenju nema veće zablude od one da je književnost umjetnost riječi. To je samo dio priče. Jer književnost je, pa tako i poezija, umjetnost misli, ideja, osjećaja i doživljaja koji se pretaču u jezik, kojih, valjda, bez jezika ni nema. I tu leži tajna mog odabira Filipove zbirke – čitajući te pjesme čitam, čini mi se, o Filipovim iskustvima, a ne šuplje kombinacije riječi, ne čitam zlostavljanje jezika, možda i najvećeg ljudskog dara. To je „bullshit“ poezija. Poezija srednjeg prsta. Čitajući te pjesme imam dojam da čitam čovjeka uobličena od riječi. Da parafraziram Björk, u ovoj zbirci Filip kao da pjeva: „I’m a fountain of words. In the shape of man.“
Matija Perković, „Krotitelji lavova (ili: nekoliko misli inspiriranih poezijom Filipa Katavića)“
Filip Katavić rođen je u Zagrebu 1999. godine, odrastao u Novskoj ali sazrio u Zagrebu. Od 2018. do 2020. studirao je južnoslavenske jezike i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a od 2020. kroatistiku i filozofiju.
Od 2022. sudjeluje u neformalnom pjesničkom društvu „Ili jesmo ili nismo“ te na fakultetskom udruženju „Povezani poezijom“ i objavljuje nekoliko pjesama u istoimenom zborniku te u zborniku „Senje i meteori“ 2022. 2023. objavljuje pjesme u zbornicima naklade Kultura snova „Zagreb na dlanu 2023.“, „Sarajevo na dlanu 2023.“ i „Split na dlanu 2023.“.
2023. doprinosi nekoliko književno-kritičkih tekstova HDP-u i portalu Radnička prava. Sudjeluje i na književnim natječajima te je tako bio među finalistima natječaja „Slovo Gorčina“ u BiH i „Korzo slova“ u Sisku.
Filip Katavić
ABBA
Moj je otac bio čedo seobe i stada
i napredovao do građevinara
-protagonista konstrukcije
Sazidao je divne bajke o progresu
i žrtvovao svoju kičmu
mojoj školskoj izgradnji
samo da bih ja postao
čedo dekonstrukcije
Moj je otac bio revolucionar na treću
Marxove gljive to ne bi razumjele
Moj je otac rušio kapitalizam
kad nije zaplakao za svog maršala
potom je rušio kapitalizam
kad je ošamario svog gazdu
a onda je srušio feudalizam
kad je otišao od mog djeda
Ja sam po tome tradicionalist
ja rušim sve što je ostalo
(…)
Komentari