Autor: Marijan Jozić
Amerikanci uvijek upotrebljavaju skraćenice ili akronime. Jako često skrate ime. Mi u Hrvatskoj (a i na području cijelog Balkana) ne skraćujemo imena nego ljudima dajemo nadimak. Tako su na primjer, moga tatu u Glini znali kao Đuro Urar ili Urmahar. Sjećam se da je prije mnogo godina došla razglednica iz Izraela. Na njoj je bila adresa: Đuro Urar i ništa više. To je bilo nevjerojatno! Što se tiče nadimka, mene su zvali Joza. Damira Brkića, koji je fotograf, Glinjani još uvijek zovu Blic. Bilo je tako puno nadimaka, a ta je tradicija vjerovatno još uvijek udomaćena.
Amerikanci imaju malo drugačiji sistem. Ako se netko zove Robert, onda ga zovu Bob ili Bobi. Ako se netko zove George, e onda to skrate na Joe. James je Đimi, a Donald je jednostavno Don. Zadnjih dvadesetak godina mi se uvijek dogodi da kad čujem ime Bob, pomislim na jedan vic. Taj vic sam čuo prije barem 20 godina ali to nikako ne mogu eliminirati. Isto kao ona situacija kad čujete ujutro neku pjesmu pa vam se ta pjesma cijeli dan vrti u glavi. Tako je meni kad čujem ime Bob. Odmah se sjetim tog pokvarenog vica. Morali bi pitati doktora Strižaka ima li to veze sa starenjem i naravno, on bi znao kako se ta pojava zove na latinskom. Možda: non memoraabile cognomen.
No prvo da vam probam reproducirati taj vic. Dakle, supruzi imaju 10. godišnjicu braka. Supruga je znala da je suprug veliki obožavatelj one francuske glumice Brigite Bardot koja je osim toga, bila poznata pod imenom BB. I supruga tako odluči da svog supruga iznenadi pa da mu za 10. godišnjicu braka dade specijalni poklon. Odlučila je na svaki svoj guzi istetovirati slovo B. Što je odlučila, to je i napravila. I tako navečer ode on u krevet, a ona mu kaže da će mu pokazati poklon. I skine se ona pa klekne na krevet i okrene guzu prema njemu da mu pokaže ta dva istetovirana slova -BB. U tom trenutku suprug sav iznenađen vikne: “Tko je do vraga taj BOB?!”
E, upravo sam se toga vica sjetio kad sam pročitao vijest da je neki Bob iz Amerike, u svom dvorištu pronašao ona avionska vrata. Dakle, tko je taj Bob? Bob je učitelj u školi blizu Portlanda (Oregon) gdje predaje fiziku. U tom dijelu Amerike je zemljište jeftino pa ljudi kupe komad zemlje u šumi i tamo si naprave kuću. Ljudi uglavnom imaju veliki komad zemlje, u stvari, šume. Ta avionska vrata su pala u žbunje na njegovom komadu zemlje. Na slici se vidi da su vrata jako dobro sačuvana. Pala su s 5 km visine i usprkos tome, izgledaju dosta dobro. Sad je Amerima problem jer ne mogu pronaći one šerafe kojima su vrata bila zašerafljena. Oni ne znaju da li su ti šerafi uopće bili upotrijebljeni ili su pukli ili su se od vibracija sami odšerafili. Sve u svemu, vrata je Bob pronašao ali sad je problem pronaći ta 4 šerafa negdje u toj debeloj šumi.
U međuvremenu, zrakoplovne firme kontroliraju avione. Do sada su pronašli puno aviona gdje šerafi tih vrata nisu zašerafljeni pa bi bilo moguće da se opet dogoditi takav incident. Sve u svemu, Boeing će imati puno posla da taj problem riješi. Do tada nema letenja. Još veći problem je da se klijenti neće više usuditi da lete tim 737-MAX avionima. Kod Boeinga je naručeno 4000 takvih aviona pa se može dogoditi da firme ponište narudžbe. Baš zbog toga, dionice Boeinga su već sada jako pale. Sad će biti puno posla da se problem riješi. Osim toga, puno Boeing managera neće dobiti nikakav bonus jer su napravili loš posao s MAX-om. Kao i obično, lova je u pitanju…
