Autor: Aleksandar Olujić
Danas svi pričaju o ljubavi.
Dan je zaljubljenih, Valentinovo, i nekako se očekuje da na ovaj dan svoju ljubav prema nekome treba javno pokazati i to ne samo riječima već i darivanjem cvijeća, parfema, čokoladnih slastica, „intimnim“ večerama… odnosno svim onim što novac može kupiti.
Ali, ne smijemo zaboraviti da je sve vidljivo i opipljivo samo isprazna gesta, kazališna predstava kojom se trudimo impresionariti onog drugog ili onu drugu, ako iza toga ne stoji istinska ljubav.
Ljubav je samo riječ i ništa više,
ljubav se uvijek isto čita i piše
ruka u ruci je već nešto drugo
i šapat nježnih riječi
uz kapi kiše…
Ljubav je samo riječ i ništa više,
obična slova svakog lista papira,
tajna i strepnje su već nešto drugo,
to je i prvo pismo što riječi bira,
ljubav je samo riječ i ništa više…
Ponekad je samo pogled
uzrok bezbroj budnih noći,
uzalud se nekad moli,
to je ljubav, to se voli,
i kad oči suze vlaže
i nevješto kad se laže
ili kada tijelo boli,
to je ljubav, to se voli…
(Svetislav Vuković, ‘Ljubav je samo riječ’)
