Teško je šutjeti na današnji dan

Sadržaj prenesen s ps-portal.eu

Autor: M. Strižak

Tko ne doživi, ne razumije. Ima nas svakakvih. Nekima je uvijek netko drugi kriv.

Evo, meni stvarno nisu jasni ljudi koji si nisu još sami napravili nove kuće, što su glupani povjerovali da će im uletjeti država.

Možda je trebala uletjeti Švicarska, Norveška, EU… Pa da. Oni zapravo i jesu, ali netko fali. Ah da. Lijepa naša domovina. Ima se čime ponositi.

Nakon 2 godine, 6 sagrađenih kuća. Bravo Hrvatska. Ali dobro, pa nisu stigli, nisu imali novaca, gledali su nogomet, planirali stadione. Krali i muljali.

Za koji kurac su ljudi izginuli u ratu? Ni poslijeratna obnova nije bila “bogznaša”, a bila je prije 30 godina. Ovo danas je sramotno.

Vlada je motivirala svoje ljude da obnavljaju dimnjake po 5000 eura, podbačaju neke ostatke kulturne baštine za silne eure. Milijuni za kontejnersko naselje, s kojima se moglo odmah raditi čvrste objekte. Ma ruši robnu kuću, ona simbolizira komunjare, nema veze što nije za rušenje: Poslije ćemo one crvene proglasiti useljivim, a žute zelenim.

Ako nisi dosadan i nemaš vezu neće ti ni obnavljati, probaj sam, pa šta bude, ali prije toga elaborati, elaborati, elaborati… Projektanti trljaju ruke.

Jebeš Banijca koji ne zna uzidati dimnjak ponovo, bez elaborata, ali netko mora uzeti lovu. Do kad? Pa da, do izbora, pa opet iznova.

Svi će ti dečki što ste ih preplatili za izbore nešto donirati, ne baš svojevoljno, ali ZNA SE, kako to ide, zna se da se mora ruka ruku umiti.

Jebeš to sve. Jebeš ovakvu HR.

I ovi kojima su kuće sagrađene, bar njih troje je išlo “preko veze”. Tuga i strava.

Vi koji samo pišete požurnice, možete se …, da ne prostačim više, jer vam nije ni do toga. Kako se u kontejneru malo i pojebati?

Pitajmo gospodu s Markova trga. I da,  ja osjećam susramlje zbog ovakve gamadi, a osjećam. Nisam vaš, vama ne pripadam, a opet. sramim se jer moju domovinu vode ovakvi. Jebivjetri, lopovi, luzeri, koji samo s politikom postižu svoje ciljeve.

Poglodat će te zadnju kost s ove jadne države, a sve što vrijedi rasprodati. Za što se ginulo? Euri će pokoriti sve, ne treba oružje. Vi ste se prodali, nas ste prodali.

Naša djeca rade za druge. Koji uredno plaćaju. Naša unučad ne raste s nama. Tko vam je dao glas da nas pljačkate? Zašto zlorabite jadne i neuke? Potkupili ste sve, sve je na prodaju. Bravo.

I danas ćete nam opet obećati. Ma jebite se. Slikat ćete se s povodom, kao što pišete na fejsu glupave božićne čestite, a boli vas kurac za narod. I ta čestitka, i to obećanje je samo vaša reklama. U prvom ste redu na misama. Fuj. Vi imate moć. S vama se slikaju za fejs objave, a samo vas se boje i misle da bi mogli nešto ušićariti. Sve ste pokvarili. Sve ste usrali.

Sveučilišni profesori su postali biznismeni, a zagrebačko sveučilište nikad lošije. A sve je krenulo od vas. Kontaminirali ste pravosuđe, školstvo zdravstvo, vojsku… Ma što niste pitam se. U šahovskom su savezu vladali lopovi. U svakoj ste pripizdini obilježili teritorij svojim govnima. Kad će biti dosta? Kanite li ikad stati? Što su za vas svetinje?

Nemate ih.

Plaćajte kurve našim novcima i dalje, kradite željezo, mažnjavajte poticaje, pogodujte svojima, legalizirajte bespravne gradnje, prenamjenjujte zemljišta, zapošljavajte. Pa ne može vam nitko ništa, a u Boga ionako ne vjerujete iako ližete otare.

Nisam ovako nešto napisao već godinu dana. Shvatio sam da nema od tog koristi iako moji prijatelji pišu, ne gube nadu. Pišu pravi novinari, pošteni ljudi, hrabri, školovani, iskusni, sretni i nesretni, i puno nas je, ali svejedno. Ništa od toga. Glasači su ubogi i jadni, bijedni i nesretni, primitivni i neobrazovani, osim onih interesnih skupina, koji će uvijek glasno lajati na sve druge, a nekad i na vladajuće, pa opet će potiho dati im svoj glas, jer biznis ide dalje, a onima prvima lako uvališ muda pod bubrege. Sve se vrti oko love, nema ideala, mrzimo Srbe, idemo na cajke.

Zgrozili ste se na “Jebo vas Vukovar”, a nije ni bila poanta na Vukovaru, nego na bagri koja se Vukovarom hrani, ali koga briga. Dežuloviću se prijetilo i vrijeđalo ga pa opet najbolji. Možda ipak vrijedi pokušati.

I kako veli Severina (a ne narod): “Ničija nije gorjela do zore.”  

P.S. Eto, ubio sam zadnju šansu da gradonačelnica udijeli neku kunu lokalnom mediju, PS-Portalu, za 2023, a za PR se ima, jer PR piše po narudžbi, a mi ne. Cijelu ovu godinu nismo dobili od grada ništa, a prethodnih godina smo imali za plaću jednog djelatnika. Grad je tako ugasio radno mjesto jednog zaista kvalitetnog djelatnika našeg portala, našeg Cobre, što su prepoznali i neki u HR. Takvi ne trebaju HDZ-ovoj državi. Ima li u gradskom vijeću Petrinje nekog tko bi propitao kriterije sklapanja ugovora o medijskom praćenju. Ako je i za njih najvažnija politička podobnost vladajućima, onda ništa. Oprostite što smo pomislili.