Zagrebačko kazalište mladih najavljuje četiri premijere u kazališnoj sezoni 2022/2023., te ćemo tako imati prilike vidjeti “Svjetlo pada” Simona Stephensa u režiji Janusza Kice, Čehovljev “Višnjik” u režiji Ivana Popovskog, dramu “Moj muž” nastalu po djelima makedonske spisateljice Rumene Bužarovske u režiji Dore Ruždjak Podolski, te dramski komad prema izboru Britanca Declana Donnellana a u koprodukciji ZKM-a s Dubrovačkim ljetnim igrama.
OPŠIRNIJE O PREDSTAVAMA:
07.listopada 2022.
Simon Stephens
SVJETLO PADA / LIGHT FALLS
redatelj: Janusz Kica
dramaturginja: Lada Kaštelan
Simon Stephens (r. 1971.) jedan je od najplodnijih i najvažnijih suvremenih britanskih dramskih pisaca. Njegove se drame i dramske adaptacije od kraja devedesetih izvode i u zemljama engleskog govornog područja kao i širom Europe, najviše u Njemačkoj, a on sam surađuje s brojnim značajnim europskim redateljima. Stephensovi su dramski tekstovi raznoliki i formalno i tematski, u rasponu od tzv. prljavog realizma do poetske ili postdramske fragmentacije, od angažirano političkog do posve intimnog pristupa, žanrovski fluidni, otvoreni različitim kazališnim interpretacijama.
Ovo će biti prva izvedba neke Stephensove drame u Hrvatskoj, u režiji Janusza Kice, s čijim se redateljskim senzibilitetom dramski rukopis ovog teksta iznimno dobro poklapa.
Drama Svjetlo pada (2019.), okrutna i nježna, istodobno je i prikaz jedne disfunkcionalne obitelji rasute po sjeveru Engleske i duboka meditacija o smislu života koji najjače bljesne u blizini smrti. Radnju pokreće unutarnji dijalog sa samom sobom žene od pedesetak godina, u trenutku u kojem iznenada umire od moždanog udara, trenutku koji se potom izmiče iz vremenskog slijeda i povezuje situacije u kojima se nalaze njezine dvije kćeri, sin i muž. A ona im, u tom izmaknutom trenutku, može svjedočiti, pa čak i reći ono što je ostalo neizgovoreno i nezavršeno. Eliptične, paralelne, scene i dijalozi vode do preciznih psihoških profila, u samu srž transgeneracijske traume, uz gorki humor i hrabru nadu u zalječenje, bez imalo patetike i suvišnih riječi.
Svjetlo koje pada ono je koje obasjava i ono koje se gasi.
Glume: Doris Šarić-Kukuljica, Sreten Mokrović, Lucija Šerbedžija, Mia Melcher, Vedran Živolić, Ugo Korani, Adrian Pezdirc, Nataša Dangubić, Petra Svrtan, Ivan Pašalić.
Autorski tim: prijevod: Vinko Zgaga / redatelj: Janusz Kica / dramaturginja: Lada Kaštelan / scenografija: Numen + Ivana Jonke / kostimografkinja: Doris Kristić / oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek / skladatelj glazbe: Stanko Juzbašić / asistentica redatelja: Žad Novak / asistentica dramaturginje: Sandra Pašić / asistent scenografa: Vanja Magić / inspicijentica: Milica Sinkauz
16. prosinca 2022.
A.P. Čehov
VIŠNJIK
redatelj: Ivan Popovski
Posljednja drama Antona Pavloviča Čehova Višnjik (1902.) po mnogima je i najbolji dramski komad tog velikog dramatičara, a nedvojbeno predstavlja stožerni naslov svakog čvrstog dramskog repertoara. Istovremeno tragična, komična i duboko melankolična, ova drama, kroz pojedinačne sudbine članova obitelji matrone Ljubov Andrejevne Ranjevske, progovara o raspadu jednog društva i jednog vremena, načinima na koje je moguće prigrliti vrijeme koje je došlo, ili na kraju, nemogućnostima snalaženja u novim okolnostima. Sve su Čehovljeve drame prije svega minuciozne studije karaktera uronjenih u okolnosti obilježene vremenom, a ova to drama osobito potencira kroz dirljivu nemogućnost rastanka s iluzijama koje su ostale zarobljene negdje u prošlosti.
Upravo se u tome krije i vječna aktualnost ovoga komada, koji se kroz nevoljkost obračuna sa realnošću zapravo često promatra kao ogledalo društvene ali i izvedbeno-teatarske stvarnosti unutar koje se promišlja za scenu. Zbog toga će i ovo novo čitanje drame Višnjik, povjereno iskusnom i u europskom kontekstu izrazito renomiranom redatelju Ivanu Popovskom, biti novo i uzbudljivo istraživanje minimalističke dramske poetike u današnjem kontekstu. Snažne društvene promjene kojima smo posljednjih nekoliko godina izloženi, ali kojima smo i nepovratno promijenjeni, predstavljaju itekako plodno tlo za takvu vrstu istraživanja.
Ivan Popovski (Skoplje, 1969) završio je režiju na čuvenoj ruskoj akademiji GITIS u klasi Pjotra Fomenka. Režira drame i opere na brojnim svjetskim pozornicama od Moskve do New Yorka.
Dobitnik je velikog broja izrazito uglednih nagrada i priznanja, od kojih ovom prilikom možemo izdvojiti titulu Počasnog ambasadora kulture, koja mu je uručena 2007. godine.
Ivanu Popovskom ovo je druga režija u Zagrebačkom kazalištu mladih, nakon izrazito uspjele adaptacije romana Idiot F. M. Dostojevskog iz 2012. godine.
1.travnja 2023.
Rumena Bužarovska
MOJ MUŽ
Redateljica: Dora Ruždjak Podolski
Autor adaptacije i dramaturg: Tomislav Zajec
Predstava Moj muž bazirat će se na scenskoj adaptaciji triju zbirki priča makedonske spisateljice Rumene Bužarovske, Moj muž, Nikamo ne idem i Osmica, s naglaskom na priče koje se ponajviše dotiču bračnih odnosa. U Mome mužu pripovijedaju vrlo različite žene, a te se priče tiču koliko njih toliko i njihove okoline, odnosa s muževima, djecom, roditeljima, kolegama i prijateljima. Radi se o galeriji iznimno upečatljivih i precizno profiliranih likova, kao i majstorski kondenziranim dramama, te o psihološkim i socijalnim portretima koji propituju vrijeme u kojem živimo, s osobitim naglaskom na patrijarhat. Govoreći o brakovima i muževima, bez obzira na socijalni status, ženski su likovi zasjenjeni te emotivno i socijalno zapušteni u tradicionalnom okruženju u kojem obitavaju, imajući na umu odnose moći koje društvena zajednica sveudilj njeguje i slavi. Rumena Bužarovska zadire i u tabuizirane teme, istražujući tamno i nestabilno u likovima, volju za moći i priznanjem, kompromise koji oduzimaju život, iracionalizam ljubavi.
Predstava dvojca Tomislava Zajeca i Dore Ruždjak Podolski nije namijenjena ni samo ženama, ni samo muškarcima, već cilja na treću razinu – dimenziju razumijevanja i jednih i drugih, u želji da se mnoge tajne muško-ženskih odnosa iznesu na vidjelo, da se o njima progovori smjelo i bez zadrške, ponekad podržavajući grotesku življenja, ponekad bivajući nježnim svjedocima međuljudskih odnosa. Pored intimnog plana, otvara se i onaj društveni u kojima se problematizira obiteljsko nasilje, nacionalizam, primitivizam ili pak posvemašnja otuđenost. Autorska ekipa Črne mati zemle i ovoga puta će se hvata ukoštac s uhvatljivim dijelom neuhvatljivog.
srpanj / rujan 2023.
Ansambl ZKM-a u koprodukciji s Dubrovačkim ljetnim igrama za kraj sezone priprema scenski klasik – o izboru dramskog teksta odlučit će veliko redateljsko ime Declan Donnellan.
Dramski komad prema izboru Donnellana bit će postavljen u neki od veličanstvenih ambijentalnih prostora našeg najvećeg festivala, a zatim i na pozornici Zagrebačkog kazališta mladih.
Declan Donnellan engleski je kazališni i filmski redatelj. Suosnivač je kazališne trupe Cheek by Jowl s Nickom Ormerodom 1981. godine. Osim produkcija kompanije Cheek by Jowl, Donnellan je režirao niz kazališnih, opernih i baletnih produkcija diljem svijeta.
Režirao je predstave u Royal Shakespeare Company, Engleskoj nacionalnoj operi, Old Vicu i Boljšoj Baletu, između ostalih.
Za Royal Shakespeare Company režirao je Kralja Leara i adaptaciju Velikih iščekivanja (2005.) s Nickom Ormerodom. Također je režirao Cida za Festival u Avignonu, Falstaffa za Festival u Salzburgu i balet Romeo i Julija za Boljšoj teatar u Moskvi. Godine 1989. Donnellan je imenovan pomoćnikom ravnatelja Kraljevskog nacionalnog kazališta u Londonu gdje njegove produkcije uključuju: Fuenteovejunu i Sweeney Todda. 1993. Donnellan je režirao oba dijela Anđela u Americi. Godine 1993. drugi dio predstave, Perestroika, imao je svoj londonski debi u Nacionalnom kazalištu i igrao je na repertoaru s Danielom Craigom i Jasonom Isaacsom u glavnim ulogama.
Donnellan je osvojio nagrade u Londonu, Parizu, New Yorku i Moskvi, uključujući nagradu Laurence Olivier i to:
1987. Najbolji redatelj za Cid i Macbeth
1994. Najbolji redatelj mjuzikla za Sweeneyja Todda
1995. Najbolji redatelj predstave za Kako vam drago
