PREMIJERA 01. veljače 2022.
Pavlica Bajsić Brazzoduro i Tomislav Zajec
„HALO, HALO, OVDJE RADIO ZAGREB“
Redateljica: Pavlica Bajsić Brazzoduro
Ovo su najpoznatije riječi u radijskom eteru na hrvatskom jeziku. Svakog 15. svibnja one se uredno ponavljaju, jer tad se obilježava dan kada je 1926. s radom počeo Radio–Zagreb. Rijetko tko će znati da snimka nije autentična, da je prve riječi izgovorio muškarac, direktor radija, a Božena Begović je nekoliko dekada kasnije samo po sjećanju snimila njegove riječi, te se radi o lažnom dokumentu. A još manje će itko znati tko je zapravo bila Božena Begović, jedna od najsvestranijih i najslobodnijih stvarateljica s početka 20.stoljeća. Božena, kći književnika Milana Begovića i dubrovačke pijanistice Paule Goršetić, djetinjstvo je provela u Splitu i Hamburgu, gimnaziju i Glumačku akademiju završila u Beču, te uskoro na austrijskim pozornicama počela igrati na njemačkom jeziku. Prvo u Dubrovnik, pa onda u Zagreb se vraća 1923. godine, gdje nastupa kao glumica, potom kao spikerica tek pokrenutog radija. Jedina je spikerica, vodi i najavljuje čitav program: čita vijesti, reklame, tekstove u svim emisijama, glumi u dramskim igrama, tumači i Dezdemonu u Shakespeareovom Othellu, usto stavlja gramofonske ploče i najavljuje ih navijajući ručice gramofona, a kad zatreba proizvodi i zvučne efekte, piše najave i brojne uvode u emisije, djeluje i kao prevoditeljica, prva je prevela Krležu na njemački, dramatičarka, pjesnikinja i gorljiva antifašisitkinja. Po Drugom svjetskom ratu postaje direktorica HNK Drame, a kasnije ravnateljica Pionirskog kazališta koje je djelovalo na mjestu današnjeg ZKM-a. Suočena cijelog života s teškim materijalnim problemima i bijedom, mizoginijom u kazališnim krugovima, potplaćivanjem i potcijenjivanjem njenog autorskog i upravljačkog rada, te vrlo vjerojatnom odbacivanju od društva s obzirom da je dugo godina živjela sa ženom – Božena je ispisala jedne od najvažnijih i najtužniji stranica povijesti emancipacije na ovim prostorima.
Glumačko – glazbeni sastav: Sreten Mokrović, Barbara Prpić, Rakan Rushaidat, Lucija Šerbedžija, Toma Medvešek i Dino Brazzoduro
Više o projektu:
Ovim projektom ZeKaeM otvara vrata radiofonskom teatru koji spajajući dvije prakse: kazališnu i radijsku, stvara novu kvalitetu izvedbene umjetnosti. Radi se o istraživanju započetom predstavama iste autorice hOERSPIEL: mala igra za slušanje i gledanje u Zagrebu i ETER NAD BERLINOM u Berlinu, koje na vjetrometini nezavisne kazališne scene već sedam godina uporno nalaze put do svoje publike.
Pavlica Bajsić Brazzoduro (Zagreb, 1973.) je autorica, dramaturginja i redateljica na radiju, u kazalištu i na filmu od 1995. 2013. započinje kontinuirani projekt radiofonskog teatra u kojem istražuje mogućnosti spajanja radija i kazališta.
„Pavlica Bajsić je izvanredna radijska umjetnica, jedna od najboljih. A njeni radiofonijski projekti su uvijek posvećeni pionirima radija, i hommage su radiju, dajući nam uhovid u radijske arhive koje su joj, često to ističe, najinspirativniji izvor u umjetničkom istraživanju. (…) Što je toliko magično i čudesno u tom radiofonijskom teatru? Pa upravo to što razobličuje magiju i čudo radijske kutije. Rastvara je i pokazuje da se iza nje – da bismo uopće čuli to što (mislimo da) čujemo – mora odigravati pravi jedan teatar, živi, topli, pršteći teatar koji pucketajući grije dušu. Koji, opet, možemo i samo slušati, sklopljenih očiju“, Agata Juniku.
„Proučavajući biografski materijal o Boženi Begović, kako onaj osobni tako i arhivski građu, vrlo smo brzo došli do zaključka da na samom kraju istraživanja o samoj Boženi kao osobi, ženi, umjetnici, dramskom liku, znamo samo onoliko koliko nam je u svojoj skromnosti sama odlučila ispripovijedati. Nadamo se, na kraju ovog procesa, da je to što smo pritom saznali ipak dovoljno da posluži makar kao poticaj za daljnja istraživanja o životu i djelu ove začudne žene i njezine podjednako zanimljive sudbine“, Tomislav Zajec.
„Božena Begović umrla je 1966., pa je ipak mogla vidjeti kako se postupno ostvaruje njezina zamisao o potpunoj profesionalizaciji PIK-a. Nije međutim dočekala dobivanje vlastite kazališne zgrade za koju se svim silama zalagala, ali u dom današnjeg ZKM-a svakako je utkana i njezina vizija; vizija kazališne zanesenjakinje koju, kako to pokazuje i predstava Halo, halo ovdje Radio Zagreb, njezino kazalište nikada nije zaboravilo“, Hrvoje Ivanković.
