U ponedjeljak, 9. studenog 2026. u 18,00 sati, u Novinarskom domu u Zagrebu, Perkovčeva 2, održat će se predstavljanje knjige Jelene Trpković „Takva su vremena – Zapisi (1989 – 2006)“.
Knjigu će predstaviti Miljenko Jergović, Sinan Gudžević, Enes Kišević, Dragan Stojković, Đuro Tadić i sama autorica, Jelena Trpković. Razgovor će moderirati Denis Derk.
Takva su vremena knjiga je (kao što i sam podnaslov govori) pisana u formi dnevničkih zapisa. Odnosno, bolje bi bilo reći slikana a ne pisana kako je to u svom pogovoru zaključio Miljenko Jergović: „u dnevničkom slučaju Jelene Trpković čitatelj je dojma da je ona počela zapisivati svijet u slikama. Kao da uz pomoć riječi radi skice za neke buduće crteže, podsjetnike za slike koje će možda biti naslikane, a možda i neće.“
Knjiga je u prvom redu posvećena njenom suprugu, Milanu Milišiću, pjesniku čiji je život prekinula granata koja je 5. listopada 1991. pogodila njihovu kuću u Dubrovniku. Ali ne samo njemu, nego i svima onima koje je sretala u danima i godinama koji slijede.
„Posebna vrijednost ovih zapisa je dokumentarnost. Gotovo svugdje se navode imena osoba, biografski podaci i vrijeme događaja i razgovora. Tu je velik broj osoba javnog i kulturnog života s cijelog jugoslavenskog prostora. U tim zapisima jasno prepoznajemo male i velike, slabe i jake ljude.
Davni Milišićevi stihovi:
Netko je od nas morao da ostane tu, u nemilom pesku.
I u toj raspodeli da mu pripadnu uspomene.
Uspomene su pripale Jeleni Trpković, ali ona ih nije ostavila u pijesku, već ih je zapisala u ovoj vrijednoj knjizi“, napisao je u predgovoru knjige Đuro Tadić.
Takva su vremena štivo je koje, htjeli to mi ili ne, uskovitla prašinu na policama sjećanja
Jelena Trpković rođena je 1952. godine u Beogradu, gdje 1976. završava Fakultet likovnih umetnosti i postdiplomski studij u klasi prof. Stojana Ćelića. Prvu izložbu priredila u Galeriji Grafički kolektiv 1977. godine, kada postaje i član ULUS-a. Od 1980. do 1999. živi kao slobodna umjetnica u Dubrovniku. Izlagala na preko 100 kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a njeni radovi nalaze se u brojnim muzejskim i privatnim kolekcijama. ). Od 2000. do 2019. radila kao redovni profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, na Katedri za crtež.
Nakon pogibije supruga Milana Milišića, prve civilne žrtve Domovinskog rata u Dubrovniku, privremeno se vraća u Beograd gdje se aktivno uključuje u antiratni pokret i sudjeluje u osnivanju i akcijama Civilnog pokreta otpora, od kojih je najpoznatija akcija „Crnog flora” na kojoj se 31. svibnja 1992. u Beogradu u znak prosvjeda protiv politike rata okupilo oko 100.000 ljudi.
Za svoj je umjetnički rad primila brojna priznanja, među kojima se ističe Nagrada Muzeja primenjene umetnosti na 41. oktobarskom salonu (2009), Nagrada na izložbi Crtež i sitna plastika Cvijeta Zuzorić (2009) i nagrada Fonda Ivana Tabakovića SANU (2000).
Komentari