Autor: Aleksandar Olujić
Danas je počelo vrijeme došašća ili adventa, odnosno pripreme za blagdan Božića. Ovog dana započinje i crkvena ili liturgijska godina u Katoličkoj Crkvi i drugim crkvama zapadnog kršćanstva. Vrijeme je to iščekivanja, nade, budnosti i čežnje.
Došašće se sastoji od dva dijela. Prvi dio je vrijeme pripravljanja za Kristov dolazak, kada bi se prema vjerovanju trebao dogoditi Sudnji dan, a u drugom dijelu se vjernici pripremaju za rođendan Isusa Krista.
Isusovo rođenje u početku je bilo sastavni dio proslave Epiphanie – Bogojavljenja i slavilo se 6. siječnja, da bi se poslije kao dan Isusova rođenja počeo slaviti 25. prosinca, a Bogojavljenje se od 4. stoljeća slavi u spomen tri mudraca koji su došli u Betlehem pokloniti se novorođenom kralju. Došašće je najprije bilo vrijeme posta i trajalo je od 11. studenog do 6. siječnja. Papa Grgur I. Veliki je u 6. stoljeću uveo da se ono slavi 4 tjedna, te istovremeno ukinuo post za to vrijeme. No, usprkos tome vrijeme došašća je ostalo doba kada se uzdržava od velikih slavlja i zato se u proslavi uz slavljeničke nalaze i sadržaji koji imaju veze s pokorom.
Običaj je da se u ovo vrijeme na stol stavi adventski vijenac s četiri svijeće što simboliziraju četiri nedjelje došašća. Adventski vijenac se plete od zimzelenih grančica. Borove i grančice božikovine u njemu su simboli besmrtnosti, cedar snage i izlječenja a lovor pobjede nad patnjom i grijehom. Božikovina u vijencu, prema engleskom vjerovanju, simbolizira još i Isusovu krunu od trnja koju su mu rimski vojnici stavili na glavu tijekom Muke.
Inače, prvi adventski vijenac napravio je 1839. njemački luteranski teolog Johann Hinrich Wichern za djecu koja su živjela u domu za siromašnu djecu i mlade prijestupnike Rauhe Haus (u slobodnom prijevodu – Stroga kuća) blizu Hamburga. On je od starog drvenog kotača napravio vijenac na kojemu je bilo 20 manjih crvenih i 4 velike bijele svijeće. Za svaku adventsku nedjelju se palila bijela svijeća a manje, crvene za svaki dan između nedjelja. Ovaj adventski vijenac, koji je prvenstveno služio kao kalendar, poznat je pod nazivom Wichernov adventski vijenac. Iz njega se razvio vijenac s 4 svijeće, a od 1860. i praksa da se izrađuje od jelovih grana umjesto od kotača.
Četiri svijeće u vijencu simboliziraju, osim nedjelja došašća i četiri tisuće godina koliko je, prema Bibliji, prošlo od stvaranja svijeta do Kristovog dolaska, kao i stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. U dobrom dijelu katoličanstva je običaj da su tri svijeće ljubičaste a jedna ružičaste boje. Naime, liturgijska boja došašća je ljubičasta a treće nedjelje, Gaudete (Radujte se), može se zamijeniti ružičastom bojom. Zbog toga se ružičasta svijeća pali treće nedjelje. Svijeće mogu biti i u drugim bojama, pa je tako raširen običaj da su u adventskom vijencu po jedna ljubičasta, crvena, ružičasta i bijela svijeća (Izaijina, Ivanova, Josipova i Marijina) koje se pala tim redoslijedom. Ima i drugih kombinacija boja tako da su u dijelovima Njemačke sve svijeće crvene, u Norveškoj ljubičaste dok u Irskoj uz četiri ljubičaste stoji u sredini vijenca jedna bijela svijeća. Vijenac (krug) simbolizira vječni život kroz Uskrsnuće, njegova zelena boja nadu i život a svjetlost svijeća dolazeći Božić koji će svojom svjetlošću obasjati svijet.
Meni je osobno advent uvijek bio radosno vrijeme ispunjeno mirisom cimeta, toplinom kuhanog vina, okusom čokolade…, ispunjeno radosnim iščekivanjem najljepšeg praznika – Božića. Ovaj će, doduše, za razliku od prošlih biti ipak malo drugačiji. Sjena pandemije nadvila se i na njega. Ove se godine nećemo šetati po sajmovima, koji ruku na srce niču kao gljive poslije kiše, od jednog štanda sa đakonijama do drugog. Ali, zato se više možemo posvetiti jedni drugima, svojim najbližima, što je ipak više u duhu nadolazećeg blagdana.
Na kraju, umjesto naših tradicionalnih adventskih pjesama prilažem jednu staru njemačku pjesmicu u originalu i mojem vlastitom prijevodu. Ne zamjerite na slobodi prijevoda.
Advent, Advent,
ein Lichtlein brennt.
Erst ein, dann zwei,
dann drei, dann vier,
dann steht das Christkind vor der Tür.
Advent, Advent,
jedna svjeć’ca već gori.
Prvo jedna, potom dv’je,
za njim’ tri, pa četiri,
i već Isusek pred vratima je.
