Prije skoro 35 godina, vrhove muzičkih top ljestvica i radijski prostor zauzela je jedna beogradska pop grupa koja je pjevala o maslačcima koje vjetar nosi, o brodovima koji plove Dunavom, o jednoj Sanji s isturenim grudima i njenim hodom golih nogu od kojih polude ljudi… zvala se Alisa i te 1985. s pjesmom Sanja je zauvijek ušla u legendu. Jedan hit bio je dovoljan da ih ljudi pamte desetljećima. Puno godina poslije snimili su Sanju u rock verziji s gitarskom podlogom i finom djevojkom u videospotu. Sanju nećete čuti na većini domaćih radio stanica, ali zato postoji You Tube – sloboda narodu bez cenzure.
Zdravko Turkulin pola godine živi u jednoj od bezbroj novozagrebačkih krletki, a pola godine uz obalu Kupe u Novom Selištu pored Petrinje gdje je odavno pustio korijenje i sagradio vikendicu. Zdravko je gospodin u zlatnim godinama, profesionalac snimatelj koji s fotoaparatom u rukama bilježi svijet oko sebe i aktivni član ekipe okupljene oko PS portala i ZG-KULTA. Proljeće je ponovno stiglo na obalu Kupe, maslačci su se raširili obalom i upali u Zdravkov objektiv za naslovnu fotografiju ove priče. Kupom ovim dijelom brodovi ne plove odavno pa tako ne postoji ni najmanja šansa da se neki od njih zove Sanja. Ali sasvim sigurno ima dovoljno Sanja i u Zagrebu i cijelom tom prostoru do Kupe i Petrinje grada.
Maslačak sam
vetar me nosi
Ima me u tvojoj kosi
Sanja….
