Autor:Dragana Čubrilo
Ne, ne misli pri tome nitko na žmigavce i na tvoj plan skretanja. Misli se na pripadnost određenoj struji po razmišljanju. Neki idu i korak dalje u utvrđivanju žmigavaca pa jedne zovu srpočekićari, druge crnokošuljaši. Ono što mene buni je to što ove prve nikada nisam vidjela u nekom teškom radu sa srpom, a ove druge rijetko vidim u crnini.
Još mi teže kao nekome tko tvrdi da je oduvijek bio centar kada vidim tko sve taj centar danas predstavlja. To su oni pogubljeni. Oni koji trče malo lijevo malo desno. To vam je onaj ispred vas u autu što žmiga za desno pa naglo skrene lijevo. Da, onaj kome psujete sve po spisku otvorenog prozora i još mu pokažete onaj srednji prst. Kažu da je vrlo prosti.
Dakle, nisam više ni taj centar. Oko njega se ljudi najviše sekiraju. Taj centar je najneodlučniji. Baš neke koje poznam iz tog centra shvaćam u njihovoj neodlučnosti. Puno piju. Prije svake odluke oni potoče čašicu ili dvije i onda shvate kako još uvijek ne znaju što će pa struse flašu. Teško je biti centar. A poslije pijanstva znamo kako ruke drhte. Zato oni ne znaju hoće lijevo ili desno.
E sad, ja imam prijatelje i lijeve i desne. Neke volim više, neke manje. Ali jedno garantiram. Nema tog tuluma na kome neće razdrljiti majice pred jutro pjevajući Thompsona i njegovu Lijepa li si. I samo još jedno, ti desni vam na tulumu slušaju KUD Idijote. Vidjela sam svojim očima i jedno i drugo. Na tim tulumima se oni vole. Zajedno jedu i piju. Jedni drugima pomažu oko gradnje kuće. Problem je taj centar koji ih posvađa sa svojom neodlučnošću. Njih treba vezati za jedne ili druge. Pa kad krenu na drugu stranu, opalit šibom.
Posebno mi je drago kod tih neodlučnih što oni uvijek maznu poprilične svote novca. Malo su savjetnici jednima, malo drugima. Oni su kameleoni ljudske vrste. Pa to točno zna kako se koji dan obući. Jedan dan će biti u crnom, drugi dan s pionirskom kapom i maramom. A tek taj plač. Prepoznate ih po tome što najviše kukaju. I da, najmanje rade. Sigurno pored sebe imate nekoliko takvih. Najčešće su i bez odgovarajuće struke. Pa zapošljavaju svoje na mjestima na kojima se čak niti ovi što znaju kud skreću ne usude. Otprilike kao da meni date da popravljam auto. Ili još gore, da operiram nekoga. Oni sve mogu i sve znaju. Bitno je popiti koju prije da ruke ne drhte.
Ako se još uvijek niste odlučili jeste li lijevi ili desni, onda si postavite pitanje ; Pričate li rađe od 41. ili 91.? Kada je najveće sranje na terenu i usred snimanja u kadar uđe bakica što kopa ko kontejneru, bitno je skrenuti temu na jednu od te dvije godine. Iako sam mišljenja kako se i Tito i Tuđman okreću u grobu. Nije ovo ono što su oni od nas željeli učiniti. I opet smatram da nas taj centar sabotira. Taman kada se formira neka vlast oni traže svoja dodatna prava, ovisi koji žmigavac daju i onda usred tog njihovog prelaska na jednu ili drugu stranu još jedan autobus mladih ode van. Poslije se čude što im se to dogodilo pa opet natoče po koju.
Morate shvatiti da će uvijek postojati oni koji će čučati u grmlju i slikati vas. Nebitno da li zbog krivo pokošene trave ili zbog krivo parkiranih automobila kod škole. Bit je da znate da vas ti huškači najviše koštaju. Kako god okreneš. Porez plaćamo svi skupa koji radimo. Tim porezom plaćamo one koje krivo slikaju. Jer oni polude zbog autorskih prava pa tuže one koji su se udružili s ovim saboterima. A radi se o velikim novcima. Toliko velikima da im ne mogu pomoći ni ovi iz 41. niti ovi iz 91. Jedino ovi leteći trljaju ruke. Čekaju sljedeće izbore kako bi se znali prebaciti u drugu traku. Ne znam samo kako ljudi pamte tako kratko. Ja vam recimo imam fotografsko pamćenje. A imam i brojne fotografije. Pa tako te neke imam na slici s desnima, a sada se slikaju s lijevima. Promijenili su možda boju kose, frizuru ili zubalo, ali sve ostalo je isto.
Ako do sada niste odlučili koji ste, onda ste neovisni. S povremenim skretanjem. Bit je da pravovremeno date žmigavac. I da znate koja je bila prava strana 41. i 91.
P.S. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna i isključivo bazirana na fotografijama zadnjih deset godina. Nisam vam ja kriva što ne znate kud bi.
