HEJTERI SU POŠAST DANAŠNJEG VREMENA
Boris Rogoznica je mladi kantautor, zaljubljenik u pjesme i glazbu. Otac dvoje djece i sanjar koji je konačno na putu do ostvarenja svojih snova.
Njegova najnovija pjesma „Rastvorio bi more“, koju je posvetio supruzi Doris Pinčić Rogoznica, našla se u Top 40 najemitiranijih domaćih pjesama u zemlji. Porazgovarali smo s Borisom o njegovoj ljubavi prema glazbi, teškoćama u poslu, hejterima, ali i o ljubavnom životu za vrijeme tinejdžerskih dana.
Pozdrav Borise, prije svega, kada i kako se rodila ljubav prema glazbi? Tko je utjecao na razvijanje tvog talenta ?
Ljubav prema glazbi se počela javljati negdje u 5,6 razredu Osnovne škole. Tada sam se počeo družiti sa širim krugom ljudi pa su se glazbene teme krenule nametati. Zaljubio sam se u pjesme Beatlesa, Led Zeppelina, Queena pa sam ih želio imitirati i tako sam naučio svirati gitaru. Nitko iz obitelji mi nije bio muzikalan pa nisu prepoznali moj interes za glazbom, niti su mi mogli kupiti gitaru pa sam prvu gitaru posudio od rođaka. Profulao sam potpuno srednju školu, (Tehnička) zatim ekonomski fakultet u Splitu. Sve sam završio u roku, donio mami knjigovođi diplomu i rekao: „Evo sada ću svirati i pjevati, a ti ćeš mi voditi knjige.“ Tako je i dan danas.
Ti si pravi primjer kako nikada ne treba odustajati od svojih snova. „Rastvorio bi more“ našla se u top 40 nacionalne top liste. Jesi li ikada razmišljao o odustajanju od tog poziva? Misliš li da tvoj put na hrvatsku glazbenu scenu zapravo tek počinje?
Moram priznati da sam ponosan na to što nikada nisam odustao od svojih snova, iako je bilo puno preporuka da ih prekrižim i radim bilo što drugo. Nije bilo lako s tim živjeti. Strašno puno faktora se mora poklopiti da uspiješ u ovom svijetu. Od dobrih pjesama koje mi nitko nije mogao niti htio napisati, preko glazbenih poduka i novca za ulaganje što mi moji nisu mogli priuštiti. Ma gotovo ništa nije bilo na mojoj strani. Jedino je želja i volja uvijek bila prisutna. Dugo sam sam sebi bio najveći neprijatelj i tek u zadnje vrijeme sam uspio obuzdati ego pa su uspjeh i rezultati došli do izražaja. Vjerujem da mogu još puno toga dati glazbenoj sceni, najbolje od sebe u svakom slučaju. Sada znam da i nisam tako loš kako su me mnogi uvjeravali 🙂
Što za tebe predstavlja profesija glazbenika? Smatraš li to prije životnim stilom, nego li poslom? Kaže se kako za uspijeh u tvom poslu nije dovoljan samo dobar glas, nego i puno više. Što misliš o tome?
Baš tako, pogledajte koliko na sceni ima mladih talentiranih pjevača. Svi su lijepi, simpatični, odličnih vokalnih sposobnosti, ali koliko njih uspjeva dobro živjeti od toga?!
Bitno je imati pokoju dobru pjesmu, da nešto kažeš svojom glazbom i da ti publika povjeruje. A tu nije dovoljan samo dobar glas. Kako nikada nisam imao nekog managera ili nekog tko mi pišekomercijalne pjesme, morao sam sve sam. Stepenicu po stepenicu. Danas sam kantautor koji sam piše pjesme, potpuno samostalno sviram i dogovaram si poslove. Uistinu se lijepo zaradi jer ne dijelim novac s drugima pa mogu reći da od toga mogu dostojanstveno živjeti. Treba biti sve: pjevač, zabavljač, animator, pozitivac, kreativac, biznismen… a to bogami nije baš lako.
Jesi li imao neke glazbene uzore koji su uvelike utjecali na tvoju glazbenu karijeru?
Uvijek sam imao dobre glazbene uzore. U početku, Beatles, Led Z, Queen, U2 i slični bandovi poznati po muzičkoj dominaciji a kasnije; Arsen, Balašević, Leonard Cohen, koji su karakteristični po tekstovima.. Logično, sa sazrijevanjem te više privlače dobri tekstovi, dubina, što je pjesnik htio reći…
Kako reagiraš na komentare „hejtera“?
Hejteri su pošast današnjeg vremena. To su nezadovoljni, nesretni i neuspješni ljudi koji odluče zbog svog neuspjeha okomiti se na one koji se trude i kojima ide. Tako si lakše opravdaju vlastiti neuspjeh. Jeste li ikada vidjeli neku uspješnu, realiziranu osobu da hejta po portalima i društvenim mrežama? Nisam ni ja. Prije dok nije bilo interneta su zbog takvih osoba patili članovi obitelji i rodbina koji su im bili u neposrednoj blizini a sada kada imaju mogućnost širiti svoju mržnju i frustracije internetom, sada pate mnogi. Ne možeš ih iskorijeniti jer kada jednog otpiriš dođu tri nova. Zato je jedino moguće ignorirati ih i naći način da te ne pogađaju. To zna biti jako teško budući da su pravi profesionalci u vrijeđanju. Žao mi je da su odabrali takav način života, ali to je njihov izbor. Portali im daju prostor i na važnosti jer su vjerna publika koja stalno klika, piše, komentira i tako im donose klikove i novac od sponzora koji se oglašavanju. Dakle imamo apsurdnu situaciju u kojoj portali i osobe koje se hejta u člancima direktno zarađuju od tih „hejtera“ a oni i dalje neumorno hejtaju i štoviše, smatraju se pametnijim i uspješnijim od ljudi koji direktno zarađuju na njihovoj mržnji i zavisti. Nevjerovatno.
Davno je Nikola Tesla rekao, kad bi se ljudska mržnja mogla pretvoriti u električnu energiju, mogli bi se osvijetliti čitavi gradovi. Eto, to ti je to.
Jesu li česti takvi komentari i pogađa li te to?
Nemam ništa s time da me netko ne voli, ali zašto pobogu mrziti i vrijeđati mene ili moju obitelj, djecu? Pa kome smo mi išta skrivili? Radimo svoj posao da bi prehranili svoju djecu kao i svi drugi i činimo to pošteno i legalno. Nekima često nije dovoljno vrijeđati po portalima pa svako malo dođu pisati uvrede po mom Instagramu ili u inbox. Onda si dajem za pravo da mu uzvratim. To je kao da je došao u moje dvorište pa me vrijeđa. Tada mu lijepo napišem „Ajde se nađi sa mnom U ŽIVO pa mi reci sve što imaš.“ Nakon toga svi odmah pobjegnu jer ta opcija za njih ne postoji. Hrabri su samo iz svoje mračne sobe, lažnih profila i sl. ali kad se treba u živo pokazati, pa da i oni dobiju svoje mane, ime i prezime, adresu i kaznenu odgovornost, e onda je malo drugačije. Sve govori činjenica da me nitko nikada nije uživo zahejtao, uizvrijeđao ma niti krivo pogledao. Niti suprugu. A stalno se krećemo po vani i nastupamo na raznim mjestima.
Smeta li ti kada te u medijima predstavljaju kao „muža Doris Pinčić“? Kako reagiraš na takve naslove na portalima?
Ne smeta mi kada me predstavljaju kao „Muža D.P“ tako me portali oslovljavaju da privuku te hejtere i daju im materijala za klikanje i iživljavanje. Ili je jednostavno ljudima lakše za povezati. Ja od supruge nemam nikakve komplekse jer je sve najbolje što sam dobio u životu. Tako da,,, ponosim se time kao i sa svim ostalim glede nje.
Koliko je teško probijati se na današnju glazbenu scenu kakva jest? Jesi li ikada razmišljao snimati pjesme „lakih nota“ i stvarati nešto samo da bi se puštalo u noćnim klubovima kako bi zaradio više?
Teško je i frustrirajuće probijati se od nule prema gore i tražiti svoje mjesto na glazbenoj sceni, pogotovo ako to radiš sam kao ja. Jako je iscrpljujuće sve financirati. Svaka pjesma, aranžman, spot jako puno košta ako želiš biti konkurentan na tržištu, a od kud novac za to ako si u početcima?! Baš zato treba poštivati i poticati mlade koji se trude a ne ih vrijeđati. Naravno da sam razmišljao o raznim varijantama kako da lakše i brže dođem do zarade, zapaženosti, uspjeha. I vjerojatno bi posrnuo da mi nema obitelji koja mi je velika potpora u demotivirajućim trenutcima.
Koja ti je najdraža tvoja pjesma? Odkud uopće tolika inspiracija za stvaranje?
Glavni pokretač stvaranja su emocija. Ljubav, tuga, čežnja, sjeta, nostalgija, to su iskre koje pale vatru te donose stihove i harme. Nisam jedan od onih koji to rade mehanički, industrijski. Pišem isključivo iskreno ono što živim i osjećam. Najdraža moja pjesma mi je „Neponovljiva“ jer je ona presudna prekretnica nakon koje me sve krenulo.
Pet brzih:
Najdraža pjesma i glazbenik?
-Oliver Dragojević – Ako voliš me
Svirke na svadbama ili u kafićima subotom navečer?
-Svirke na svadbama. Svadbe su ZAKON!!
Zagreb ili Zadar?
-Zadar
Život je pljuga bez…
-strasti!
Najluđa stvar koju si napravio kao tinejdžer?
-Imao sam buran ljubavni život tih dana, a onda je sve ludo!
Razgovor vodila: Monika Bončina
