Nekad davno, u nekoj drugoj državi, točno na najveći nevjernički praznik, na Dan Republike 1988. godine, nekoliko golobradih ateista upoznalo se na novosadskom koncertu Ramba Amadeusa. Nevješti kroničar sad bi napisao: Ostalo je povijest. Novosadska scena bila je već istaknuta na rock mapi bivše države. Mi mladi, barem u mom malom rodnom gradu, znali smo Boye, Lunu i La Stradu i spremno očekivali da i naši vršnjaci kažu što ih žulja. Bilo je to doba kad su već zavladali KUD Idijoti, a mnogi golobradi, uključujući mene, polako počeli shvaćati da će punk (p)ostati životni odabir. Tada nitko nije znao što su to životni odabiri i što nosi vrijeme, a vrijeme će pokazati da će Atheist Rap, uz Obojeni program, (p)ostati trejd mark (tako se to piše na srpskom) novosadskog rock’n’rolla.
Trideset godina poslije ovojesenska prebogata zagrebačka koncertna ponuda dovela nam je te iste ateiste. I to tako da sviraju samo prva tri albuma, od kojih je treći snimljen također davne ’98. Mogu primijetiti da su se bivši mladići naučili brijati i postali simpatični sredovječni brijači. Dr.Pop, Radule i društvo nisu ostarili. U pogledu, stavu i šalama zauvijek će ostati oni dječaci kojih se sjećam iz vremena kad sam i sam bio mlad i čist kao suza. Pozdrav Kosti! Trideset godina poslije s tisuću utakmica u gitarama Atheist Rap, zvuče moćno i jasno – pohvala momcima za mix pultom. Zagrebačka publika poznaje i voli ovakvu vrstu rapa. Ne sjećam se da sam u posljednje vrijeme vidio toliko crowd surfera. Redara, mislim, nisam vidio niti jednog. Dva sata punk rocka proletjelo je u hipu. Aheist Rap su bili i ostali definicija hardcore pop punk benda. Njihove teme s prva tri albuma zvuče jednako aktualno, ako ne i aktualnije nego u vrijeme kad su nastale, a oni zasluženo uživaju u pogledu na publiku koja im adrenalinski uzvraća jednakom mjerom.
Svima je već trideset godina jasno da su Atheist Rap mlađa braća KUD Idijota, ali moj je dojam da se sinoć u Vintageu svako malo ukazaivao najveći punk bend u Hrvata. U nekim trenucima čak je djelovalo nadrealno. Nisam bio siguran sviraju li Atheist Rap neku pjesmu od Idijota, pjeva li Tusta s razglasa, ili jednostavno svira samo u mojoj glavi. U vrijeme kada izgleda da Tustin duh zauvijek napušta otočić Uljanik, lijepo je vidjeti da je živo prisutan u žilama par stotina ateistički raspoloženih duša.
Neki dan je Noam Chomsky iz Amerike potvrdio da su hrvatski, bosanski i srpski isti jezik. Atheist Rap pjevaju na meni izuzetno razumljivom punk jeziku. Jasno, bio bi mi razumljiv i na rumunjskom, ali nekako mi draže da je na srpskom – jer ne znam na rumunjskom razumijeti sljedeći tekst:
Wartburg limuzina
Pre godinu dana imali smo kola
Ali su ih svinje pojele do pola
I pošto volimo suludu brzinu
Kupili smo sebi Wartburg limuzinu
Wartburg limuzina ima pet brzina
Pravi dosta dima i točak joj se klima
A gde ima dima i vatra postoji
Jaoj, Bog te jeb’o, pa to motor gori!
Jes’ da motor gori, ali zato piči
Pa se svaki šofer sa Wartburgom diči
Šasija mu čvrsta, debela dva prsta
Amortizeri tvrdi, stradala mi krsta
Wartburg limuzina, komforna mašina
Pravio je Pera iz bivšeg DDR-a
I ne da ga je napravio nego svaka čast
Stalno mu iz auspuha curi neka mast
Ima branik od betona, možeš ubit’ slona
A sedišta mu meka k’o kita poneka
Sve uplate prima moga sina deda
Neće dobit’ kola taj ko mito ne da
Wartburg limuzina stoji u garaži
Garaža kraj svinjca pa sam ja na straži
Da mi svinje opet ne požderu kola
K’o što su mi Trabanta pojele do pola
I odem da se odmorim i popijem par piva
Kad ne lezi vraže, svinje hranu traže
Ali Wartburg nije kao Trabant truba
Zbog Wartburga su svinje ostale bez zuba
Refren:
Wartburg limuzina najduža mašina
Čet’ri metra lima i pet meteri dima!
Tekst i foto:Leon Rizmaul
