DRŽIĆ U ZKM-u 2026.
Scenska čitanja nagrađenih dramskih tekstova
u ZKM-u od 03. do 05. studenoga
Na ovogodišnjim scenskim čitanjima u ZKM-u predstavit će se prvonagrađeni i dva ravnopravno drugonagrađena teksta koji su osvojili Nagradu Marin Držić za 2025. godinu:
- U MOJOJ BABI MJESEC (1. nagrada)– Anita Čeko
- TIHA VODA – (2. nagrada ravnopravno dijele) Mia Laura Jurčić
- BEZ PAPIRA – (2. nagrada ravnopravno dijele) Lucija Klarić
Njihove tekstove čitaju glumci ansambla ZKM-a, a scenska čitanja oblikuju: redatelj: Aleksandar Švabić / dramaturg: Marin Lisjak
inspicijentica: Dina Ekštajn
Zagrebačko kazalište mladih već osmu godinu provodi program Držić u ZKM-u, u formi malog festivala scenskih čitanja, predstavljajući autore dobitnike Nagrade Marin Držić i njihove drame.
Nagrada za dramsko djelo Marin Držić najvažnija je hrvatska nagrada za neobjavljeni suvremeni dramski tekst, koju Ministarstvo kulture i medija dodjeljuje od 1991. godine s ciljem poticanja i afirmacije suvremenog dramskog stvaralaštva.
ZKM ovim programom aktivno pridonosi promociji i scenskoj afirmaciji suvremenih hrvatskih dramskih autora, omogućujući da njihovi tekstovi i zažive kroz izvedbu na pozornicama hrvatskih kazališta – što se pokazalo uspješnim za mnoge laureate.
PROGRAM:
UTO, 03. studenoga, dvorana Polanec u 18 sati
Lucija Klarić: Bez papira
Dramski tekst Bez papira, s podnaslovom ljubavna pisma iz postkolonijalizma, govori o Jednoj s jedne strane, Drugom s druge strane i o svijetu između njih koji usporava i otežava njihove susrete i život. Uvodna bilješka ispod teksta pojašnjava da je riječ o „birokratskom nasilju koje se primjenjuje kao metoda povlačenja granica između njih i nas“. Tako je i strukturiran dramski tekst: Njezine su rečenice otisnute na lijevoj strani, Njegove na desnoj, a u sredini stranice stoje rečenice koje potječu najčešće iz službenih dopisa napisanih administrativnim stilom i podjednako hladnih automatskih odgovora, ali i iz diskursa članova obitelji te iz proizvoljno konstruiranog i ideološki kompromitiranoga glasa javnosti. Taj svijet između Nje i Njega ne dopušta dijalog i na pitanja odgovara jednoznačno – podizanjem zida.
Čitaju: Nikolina Prkačin, Ivan Jurković, Adrian Pezdirc
SRI, 04. studenoga
Mia Laura Jurčić: Tiha voda, dvorana Polanec u 18 sati
Drama Tiha voda snažno i potresno progovara o nemogućnosti bijega iz klaustrofobične seoske sredine. Kroz lik protagonistice, devetnaestogodišnje Adele, autorica oblikuje dramsku radnju koja se ne odvija samo u fizičkom prostoru sela uz rijeku, već i u metafizičkom procjepu između života i smrti. Središnji dramski sukob odvija se u opreci između rječite tišine Adeline obitelji i razorne snage rijeke koja nije samo dio toposa dramske slike, već je i aktivan subjekt prožet mistikom i tragedijom odlaska. Značenjski slojevi drame prodiru duboko u sferu liminalnosti – stanja „između“ – u kojem rijeka prestaje biti tek geografski pojam i postaje metafizički prostor prelaska. Rijeka se uspostavlja kao prostor katarze i kao utočište u kojem je jedino dopušteno progovoriti o zabranjenom. Nasuprot tome, kuća je simbol kolektivne represije i šutnje koja negira postojanje svega što bi moglo narušiti privid reda; tamo se bliskost zamjenjuje ritualima objeda, a šutnja, tišina i muk gori su od bilo kakve svađe. Tiha voda nas podsjeća na nepodnošljivost lakoće nestajanja u sredini koja, revno primjećujući tragove vode na podu, odbija primijetiti osobu koja iza tih tragova nepovratno nestaje.
Čitaju: Nikolina Prkačin, Milica Manojlović, Nataša Dangubić, Pjer Meničanin, Barbara Prpić, Urša Raukar, Zoran Čubrilo, Ivan Jurković, Adrian Pezdirc, Milivoj Beader, polaznici Učilišta ZKM-a
ČET, 05. studenoga
Anita Čeko: U mojoj babi mjesec , dvorana Polanec u 18 sati
Dramski tekst U mojoj babi mjesec tematizira životnu cikličnost ženskoga tijela, duha i duše, uključujući mnoga pitanja o porodu, postporođajnoj depresiji, majčinstvu, životnim poteškoćama, nevoljama i tragedijama, neovisno o naraštajnim i svim drugim razlikama među ženama. Poveznica je ženska solidarnost i često nedovoljno iskazana nježnost najbližih. Unuka, koja je u sedmom mjesecu trudnoće, dolazi u Bosnu u posjet svojoj Babi Dragojki i razgovara s njom o njezinu životu, porodima, radostima, gubitcima, tugama, bolestima i prešućenim osjećajima, istodobno intimno uspoređujući sebe i babu, svoje i njezino vrijeme.
Dramski tekst podijeljen je na tri dijela: u prvom dijelu Unuka posjećuje Babu i snima je kamerom, u drugom dijelu prati se Unukin porod i rađanje njezine kćeri, a u trećem dijelu ponovno se susreću Baba i Unuka, ovaj put zbog bolesti. Dvije žene promatraju treću – djevojčicu koja će tek odrasti i prešutno se pitaju kakve će obrasce ponašanja usvojiti i kako će živjeti.
Čitaju: Urša Raukar, Petra Svrtan, Barbara Prpić
Komentari