Priča o posebnom drvetu i uspomenama iz raznih krajeva:
Jesen je u mom gradu zaista osjetna, a posebno dolazi do izražaja u mom vrtu. Skoro sa svakog drveta opalo je lišće, prekrilo zemlju šarenim tepihom i donijelo onu karakterističnu tišinu i miris vlažnog tla. Ovih dana padale su brojne kiše pa su kapljice i sva ta vodurina otežale lišće na drveću. Kako je preko noći dodatno pala temperatura, ujutro me dočekao prizor gotovo potpuno ogoljelih grana – osim na mom posebnom drvetu u dvorištu.
Drvo koje prkosi jesenskim promjenama zove se Ginko Biloba. Moja golubica je napravila predivnu sliku tog drveta, koje svojim žutim, lepezastim listovima krasi ove naše jesenje dane. Ginko Biloba nije samo ukras, nego i simbol otpornosti i dugovječnosti, jer dok ostala stabla oko njega gube svoje lišće, Moj Ginko ponosno stoji i odolijeva vremenskim nepogodama.
Prije mnogo godina igrao sam nogomet u Glini sa jednim momkom iz Topuskog. On se uvijek ljutio kad bih namjerno rekao “Topovsko” umjesto Topusko – to mu je bilo nepojmljivo. Taj prijatelj se uvijek hvalio da u parku u Topuskom postoji jedno iznimno rijetko drvo pod stručnim imenom – Ginko Biloba. Dugo sam mislio da je uistinu velika rijetkost, jer se nisam bavio botanikom, ali znao sam da ima poseban list po kojem se prepoznaje. Posjetio sam taj park i vidio to drvo, pa mi je ostalo u sjećanju.
Susreti s Ginkom širom svijeta
Mnogo godina kasnije, tijekom putovanja u Japan, ponovno sam ugledao Ginko Bilobu. Tada sam saznao da Ginko u Japanu uglavnom raste u parkovima, nikada u šumama ili gorama. To je, dakle, ukrasno drvo, omiljeno zbog svoje ljepote, a ne rijetkosti. Kasnije sam u Hilversumu, dok sam bio u posjetu kod kolege, ugledao cijeli drvored dug barem 300 metara prepun Ginko drveća. Tako sam shvatio da Ginko ipak nije neka svjetska rijetkost, iako to za stanovnike Topovskog (Topuskog) možda jest. Topličani su posebna sorta – za njih je to dragocjenost.
Prije desetak godina, dok sam bio u Puli, naišao sam u jednom rasadniku na Ginko Bilobu visoku oko 60 centimetara. Nije mi trebalo puno razmišljanja – za 35 kuna sam ga odmah kupio i povezao golubicinim Volvom u Holandiju. U međuvremenu, moje drvo je naraslo na nekih deset metara i sada krasi moj (bolje reći golubicin) vrt. Raste malo ukoso jer kod nas vjetar često puše sa jugozapadne strane, pa ga je malo nakrivio – baš kao u onoj pjesmi: “Šešir moj, šešir moj, ukošo. Nosio bih, al’ mi ne da moj poso.”
Za kraj, mogu izvijestiti da u okolici od 100 metara od mog Ginka Bilobe stoji još desetak stabala. Sva su ta stabla već izgubila lišće. Jedino moj Ginko ponosno stoji, prkosi jeseni i ničega se ne boji. To je drvo koje mi je donijelo mnoge uspomene, povezalo me s raznim krajevima i ljudima, te obogatilo moj vrt i dušu. Jesen u mom vrtu je posebna zbog ovog neobičnog drveta. Ginko Biloba nije samo rijetkost iz djetinjstva, nego i podsjetnik na Pulu, prijateljstva i sve one male radosti koje čine život bogatijim. Dok drugi listovi padaju, moj Ginko ponosno prkosi vremenu – baš kao što treba. Eto još za kraj: svaka čast golubici jer je napravila lijepu sliku tog Ginka B.
By Marijan Jozić
Komentari