Autor: Marjan Gašljević
„Siščani smo, najjači smo…“
Sinoć 02. 03. 2024. godine u ljubljanskoj dvorani u Zalogu odigrana je peta utakmica četvrtfinala IHL između domaćina Slavije junior i KHL Sisak. Nakon 2 : 2 u dobivenim utakmicama peta je bila odlučujuća za ulazak u polufinale prestižne IHL lige.
Poslije pobjede u srijedu u Sisku i izjednačenja samo su vjerni sisački navijači “Vitezova” vjerovali da mogu dobiti utakmicu i u Ljubljani te ući u polufinale Lige.
U utakmici u Sisku Vitezovi su pobijedili 3 : 1 pred preko 1000 navijača koji su ih zdušno bodrili. I ako blago nervozna utakmica što je uvjetovano njezinom važnošću jer bi poraz značio ispadanje iz doigravanja Vitezovi su pokazali hrabrost, snagu i taktičku zrelost odigravši i dobivši utakmicu pred euforičnim navijačima koji, koliko li sam to puta napisao, itekako znaju cijeniti i nagraditi svoje miljenika kada prepoznaju želju i trud da se utakmica dobije.
Petu, presudnu, utakmicu u dvorani Zalog odlučilo je posjetiti i dati podršku svojim hokejašima preko 200 navijača koji su, što klupskim busom, a više u vlastitoj režiji došli na tribine te ljubljanske dvorane. Mislim da su se Slovenci, kao i drugi gdje su igrali “Vitezovi”, načudili i začudili tolikoj potpori i vjernosti i da im dvorana nikada nije bila toliko bučna i popunjena.
Od prvih minuta utakmice igrači su pokazali pozitivnu sinergiju sa svojim glasnim navijačima koji su pjevali naše navijačke pjesme i nadglasali slovenski razglas, „tko ne skače ni Slovenac.“
Igralo se čvrsto i hrabro s puno taktičke odgovornosti. U nadklizavanju s brzi m Slovencima bilo me ja malo strah trošenja i pada snage međutim “Vitezovi” su, mudrim taktičkim izmjenama, izdržali ritam i jak tempo do zadnje trube za razliku od slovenskih hokejaša koji su, makar „grizli“ do zadnjega, ipak u trećoj trećini klizački „pali“ što su naši mudro koristili razvlačeći igru u širinu i ne forsirajući riskantne napadaje obzirom na vodstvo od 1 : 0. Slovenski „zadnji trzaj“ bio je pokušaj igre s igračem više vađenjem golmana što su naši dobro iskoristili zabivši taj veliki drugi gol.
Spomenuti i pohvaliti bilo kojeg igrača bilo bi nepošteno jer su svi dali svoj maksimum ne štedeći se niti u jednoj situaciji. Ipak, ne zamjerite mi, naš golman Anderson dao je, po meni, pečat utakmici „ležerno“ braneći i najteže udarce. Za ovu i prethodnu utakmicu ne preostaje nam ništa drugo do li čestitati cijeloj ekipi na predanosti, žaru u igri i, na koncu, pobjedi.
Slijedi nam polufinale. U srijedu Crvena Zvezda u Beogradu, a onda u subotu isti protivnik u Sisku. Ovakvom igrom, ovakvim trudom i željom za pobjedom mislim da Zvezdu možemo dobiti te ući u finale IHL što bi bio nevjerojatan uspjeh i ponos za sve dobronamjerne ljubitelje hokeja i sporta, općenito, u gradu Sisku.
Da se ostvare ove namjere svakako su potrebni vjerni navijači i njihova glasna, sportska podrška. Kako napisah, oni su naš sedmi igrač i to smo upravo vidjeli u ove zadnje dvije utakmice. Dragi ljubitelji hokeja i “Vitezova” bez Vas ništa. Trebamo Vas. Dođite u Ledenu i podržite nas kao i do sada jer Zvezda, naš vječiti rival, nije za podcijeniti i treba nam, uz naš maksimalni angažman, i Vaša maksimalna podrška s tribina. Bez Vas, dragi navijači, mi smo samo skupina „derana“ koja ganja pak po ledu, s Vama smo tim i snaga grada kojeg predstavljamo.
Vidimo se, dakle, u Ledenoj. Volimo Vas i zahvaljujemo na podršci i zdušnom navijanju.
