Autor: Marjan Gašljević
Katolička crkva 28. prosinca slavi blagdan Nevine dječice u spomen djece mlađe od dvije godine koje je, prema Bibliji, dao pogubiti kralj Herod s namjerom da pogubi i novorođenog Isusa za kojeg mu kraljevi (Tri kralja) nisu u povratku dojavili gdje se nalazi. Isus je od pokolja spašen bijegom u Egipat. Herodov pokolj uzrokovan je strahom od proroštva „dolaska Kralja Židovskog“ na Zemlju i uspostave Kraljevstva Božjeg te time i njegova svrgavanja s kraljevskog trona. Herod nije shvatio da je Isusovo poslanje stvaranje Kraljevstva nebeskog a ne zemaljskog. U spomen Nevinoj dječici čije su duše završile u raju slavi se ovaj dan zvan i Herodoševo ( po kralju Herodu ) iz kojeg je naziva nastalo Rodoševo a uz njega se vežu i narodni običaji.
U Viduševcu je, koliko znam, taj običaj sada jednostavno zaboravljen. U vrijeme moje mladosti na Rodoševo su mladići obilazili kuće, posebno one u kojima bi bila mlađa djevojka ili udavača, te s šibama lagano „šibali“ djevojke a domaćin bi znao dobiti i lijepih „blizni“ jer on nije bio na poštedi. Zbog šiba i šibanja mladići koji bi obilazili selo zvani su „šibari“ a tako je netko nazivao i blagdan. Šibane djevojke od mladića bi dobile na dar jabuku kao ispriku za šibanje što se posebno usmjeravalo prema simpatijama. Domaćin, poslije, često i obilnih batina, častio bi šibare. Pri kraju dana kada bi šibari dobrano potegnuli svega i svačega što se po kućama nudilo šibanje bi znalo prerasti i u ozbiljnije batinanje ali uvijek bi se našao netko tko bi smirio strasti pa bi sve završilo s još „po jednom putnom“. Samo pak „šibanje“ izražavalo je, izvorno, suosjećanje i bol za nevinom betlehemskom dječicom.
Tražeći korijene ovog običaja najsličniji po nazivlju i načinu dolazi s područja Turopolja što je za Viduševac i okolna sela i naselja logično obzirom da se je dio stanovništva na ovo područje i doselio s tog područja, područja Turopolja i Vukomeričkih gorica. Kako prolazi vrijeme od doseljavanja na ova područja i običaju blijede i nestaju a posebno sada poslije Domovinskog rata kada su na tom području nestala mnoga sela i naselja a stanovnika je sve manje čime se lagano gase stare tradicije i običaji bez obzira iz kojeg su kraja donijeti a saživjeli ovdje u porječju Kupe i Gline. Da bi, koliko toliko, sačuvali bar dio tradicije i običaja malobrojna i rijetka kulturno umjetnička društva i folklorne skupine pokušavaju sa svojim sve malobrojnijim članstvom održati bar uspomenu na njih. Stanovništvo ovog područja ne samo da je protjerano u Domovinskom ratu već je i poslije, kada su stvarani uvjeti za povratak, malo učinjeno da bi se stanovništvo, posebno mladi ljudi, vratilo svojim korijenima. Prateći lokalnu politiku ali i politiku s razine Države nekako imam osjećaj da ti političari, pa čak i oni koji su ponikli na ovom području, ne žele revitalizaciju. Nekako im je milije da područje postane „veliko lovište“ u kojem će obitavati samo divljač i zvjeri jer se rijetko prisjete bogatstava ovih krajeva. Zaboravljaju da bogatstvo leži prvenstveno u narodu, običnim, malim ljudima koji će njihovo ime obilježiti u izborima nadajući se da će isti bar pokušati nešto promijeniti a oni su davno zaboravili, na žalost, da jedan Narod čini jezik, zemlja, obitelj i vjera.
Šibari su nestali s viduševačkih staza, nadam se i vjerujem da neće nestati ljudi koji će se sjetiti i podučiti mladost na „Anđeo Gospodnji“ kad zazvone zvona sv. Franje s Perlinskog brijega.
