Ivor Kruljac
Grinchanje vrijedno žaljenja
Blještava svjetla,
skupa hrana,
vratio se Advent
u Zagrebu te veselje među ljudima
dok je ponuda slatko-slana,
ogrljen zimsko-prazničnom toplinom
cijeli grad je tulum,
uz klizanje i glazbu
o problemima svakodnevice ne razmišlja nijedan
um,
na štandovima sam zbrisao od tradicije kobasica
jer mi je bao pecivo mnogo fino,
a nezaobilazno je bilo piti i zimske koktele
radije nego toplo vino,
i uz alkoholnu intoksikaciju
među ljudima na Jelačiću,
stajao sam na mjestu
a svejedno naletio na nekog čiču,
išao je od osobe do osobe,
oko stolova na otvorenom jer
ovdje nema nijedne
sobe,
i obrati mi se čiča
„Može li jedno pitanje?“,
ali ja sam na odmoru i takvo mi je
u glavi stanje,
pa samo odvratim
„Ne, hvala“,
te se na moj odgovor
okrenuo i otišao
dalje pa se bez beda riješila
ova smetnja mala,
dovršio sam koktel koji je bio malo loše smućkan s rumom
i toplom vodom,
pa sam otišao na Zrinjevac
u potrazi za nekom alkoholnom kombinacijom
boljom,
bolju sam kombu pogodio i uživao dok sam
je pio,
kad eto i na Zrinjevcu onaj isti čiča s Jelačića
kao da je svugdje bio,
ponovno me pitao
smije li mi postaviti
pitanje jedno,
a ja mu rekoh da smo već pričali na
Jelačiću pa je nastavio dalje svojom misijom
dok sam razmišljao da mi zbog cijena uzimanje još jednog pića
nije svejedno,
i tada u meni bljesne
duh Grincha,
kako bi bilo zabavno ako ide cijelim Adventom pratiti čiču
i odbijati njegovo pitanje
baš bi bila dobra priča,
pa sam otišao do adventskih štandova na Strossu,
naručio još jedno zimsko piće
i kad već nema snijega očekivao da će u ranim jutarnjim satima
metropola možda dočekati rosu,
stao sam uz stol, a čiča je opet išao prema mome smjeru
i kad sam ga sreo ponovno me pitao,
a da smo već razgovarali na Zrinjevcu
rekao sam mu pa je nastaviti dalje išao,
nastavilo se tako i na Tomislavcu
pa i na ranijim lokacijama jer je ponavljao svoju
rutu,
a ja sam ga na svakoj iznova dočekao
sebi iz humora ali nisam pri tome kod njega izazvao reakciju
ljutu,
ali onda kad smo ponovno bili na Zrinjevcu već treći
put,
opet sam pio jedan koktel a čiča je bio za susjednim stolom
među tri djevojke je ušao i s njima oko stola
tvorio četverokut,
curama pitanje nije smetalo pa ga je čiča
naposljetku postavio,
tražio ih je donaciju za pomoć siročadi
a dame sa svojom misijom nije ravnodušnim
ostavio,
ražalostilo me što sam ga zezao jer ipak je stremio jednom plemenitom
cilju,
pokazao im je i iskaznicu jedne udruge pa dokazao
da nije prevarant koji je u potrazi za lukavošću
promatrao liju,
vidjevši to poželio sam pomoći
pa izvadio novčanik,
ipak je Božić vrijeme pomaganja
i ne želim biti loš
lik,
no u lisnici više nije bilo niti eurocenta,
advent je skup a ja sam
propio sve do poante
da je čudo da ne štucam hik-hik,
dovršio sam piće i pošao
kući,
tužan da je zabavno grinchanje eskaliralo
te me propuštena prilika sada muči.
Komentar:
Nova pjesma iz pera Ivora Kruljca, “Grinchanje vrijedno žaljenja”, tjera na razmišljanje. Što je u Adventu ostalo od Adventa, pitanje je koje se samo od sebe nameće. No, problem je što od sveg blještavila i mamaca za trbuhe i nepca malo tko razmišlja o tome. Svima je, izgleda, bitnija zarada i rangiranje vašara na svjetskoj ljestvici.
Svi govore da je Grinch ukrao Božić. No, nitko ne kaže da ga je ukrao i sam sebi.
Koliko Grincha živi u svakom od nas?!
Aleksandar Olujić
