L5 na sajmu u Minhenu (foto MJ)
Prije sedamdesetak godina neki je Frank Whittle (po naški Franjo) konstruirao mlazni motor. Kad su taj motor ugradili u avion i kad je avion poletio, svi su se čudili da avion leti a nema propelera. Taj Franjo (Njofra bi ga kod nas od milja zvali) postao je slavan u avijaciji jer je konstruirao mlazni motor koji se još uvijek koristi. Naravno da je u međuvremenu usavršen ali je još uvijek to mlazni motor.
U auto industriji sad malo po malo dolazi preokret. Uskoro će se prodavati automobili koji samostalno voze. Dakle, bez šofera. Moja firma (SAE) je već standardizirala kategorije automobila. Ove aute koji mi sad vozimo su kategorije L2. Tesla auti s automatskim pilotom su kategorija L3, a auti koji potpuno samostalno mogu voziti su kategorija L4. Ti auti voze potpuno samostalno ali još uvijek imaju volan. Najviša kategorija je L5 koji nema volan ali može voziti pod svim uvjetima bez ikakvih limita.
L4 i L5 auti imaju nekoliko kamera i jako puno senzora. Osim toga, imaju kompjutere koji su jako brzi i koju su programirani tako da automobile voze puno bolje i sigurnije nego vozač. Prije nego se takvi auti puste na ulicu, naravno treba ih testirati. Ja sam jedan od inženjera koji rade u konzorciju gdje se smišljaju novi koncepti vožnje. Stotine inženjera rade na projektu gdje se izmišljaju situacije koji se mogu dogoditi za vrijeme vožnje. Druge stotine inženjera izmišljaju kako se ti scenariji trebaju testirati. Treća grupa izmišlja proces kako i gdje se auti mogu testirati. Oni su izmislili toliko mogućih scenarija koje treba testirati pa bi im trebalo 500 godina da se svi ti scenariji testiraju s 10 prototipova automobila. Zbog toga je odlučeno da se neki testovi ne rade fizički i na poligonu nego virtualno, dakle pomoću brzih kompjutera. Upravo time se bavi nekoliko stotina inženjera/programera u Njemačkoj i Austriji. Cilj je da auti budu tako sigurni da se ne sudaraju i da se ne zabijaju u kakvo drvo ili zid. Moraju biti barem duplo sigurniji nego da ih vozi vozač od krvi i mesa.
Evo da opišem samo jedan od problema. Auto mora prepoznati da li je na cesti kamen ili životinja ili osoba ili dijete. Onda mora sam odlučiti da li da stane ili da zaobiđe tu prepreku. Opet je druga situacija ako su radovi na cesti pa tu stoje plastični pijuni. To je prepreka koja ne postoji na kartama jer je jedan dan tu na cesti, a drugi dan je negdje dalje. Tesla na primjer sad proučava kako se ponašaju vozači kad dođu na raskršće gdje je na sve četiri strane znak STOP. Toga nema u Europi ali je sasvim normalno u Americi. Tamo se pod nekim uvjetima smije skrenuti desno ako je na semaforu crveno svjetlo. Toga isto nema u Europi. Dakle, puno toga treba programirati u kompjutere u autu.
Sad bi možda netko mogao reći da će to sve biti moguće u dalekoj budućnosti. E to baš nije tako. L4 automobili već voze po dijelovima Njemačke i Amerike. U San Franciscu imaju L4 taksije bez šofera. U Europi se isto tako uvode auti L4 kategorije. Međutim, ni L5 (dakle oni bez volana) nisu nikakva rijetkost. Za sada uglavnom prevoze putnike na reguliranim cestama. Ima ih puno po Njemačkoj. U Holandiji se upotrebljavaju u luci u Rotterdamu. To su za sada mali autobusi koji voze po gradovima uglavnom istu rutu. Ako pješak stane na stanicu, autobus ga prepozna i stane. Putnik uđe u autobus, sjedne i autobus krene dalje.
Bilo bi idealno da takav autobus vozi od pothodnika u Zagrebu kroz novi Zagreb i natrag. Ili od Zagreba do aerodroma. Za takve regulirane i sitne rute ne treba šofer.
Vjerojatno će L5 auti jako brzo biti uvedeni na aerodromima. Oni bi mogli samostalno prevoziti kofere od aviona do zgrade i obratno. Nakon toga će se uvesti u gradskom prijevozu, pa nakon toga će kamiondžije izgubiti posao jer će kamioni bez šofera voziti velike relacije. Upravo tu nastaje novi problem. Takav kamion ili autobus (električni ili ne) treba od vremena do vremena negdje stati da se napuni gorivom ili strujom. To još nije organizirano.
Malo teže bi bilo voziti po Baniji gdje se može naići na kakvog pijanog “krdžana” koji hoda (tetura) posred ceste. Auto ga ne bi udario ali bi bilo teško ga zaobići jer se nikad ne zna što bi uradio pijani Banijac.
Odmah se sjetim one priče kad je jedan pijanac išao kući kroz park u Glini. Vidi on jedno drvo koje mu je baš smetalo. Uhvati se on oko stabla i kaže: “E, sad ćemo vidjeti. Ili ja ili ti!” Počeo se on natezati s drvetom i htio ga je iščupati iz zemlje. Međutim, drvo se ne da. I tako se on hrvao s drvetom dok nije dobio bruh. Tko zna što bi takav pijanac napravio da vidi auto bez šofera koji mu čak i zatrubi?
By Marijan Jozić
