Zanima li to uopće koga?! (2. dio)

Ne mogu otvoriti internet stranicu s vijestima iz Hrvatske, a da ne vidim članak o nekoj prometnoj nesreći. Svaki put ista slika. Poginuli mladići u BMW-u. Ma bili su dobri i mirni,  uvijek su pažljivo vozili. Uvijek ista priča, a mladi ginu.

Pored toga, bijesni rat u Ukrajini i na Bliskom istoku. I tamo padaju mrtvi. I tamo gine omladina. Uskoro neće ni biti mladića u Ukrajini, Rusiji, Palestini i u Izraelu. Pitam se kuda to vodi?!

Evo, danas je izašla statistika iz Holandije. Da počnem s time. Godine 2023.  bilo je 8200 iz kategorije jako povrijeđenih ljudi (lomovi kostiju itd). To je 20% više nego prošle godine, a interesantno je da su od tog broja 70% biciklisti. Najviše me iznenađuje da je 60% povrijeđenih starije od 60 godina. Stariji građani (bivši hipiji) sad kupuju električne bicikle koji mogu ići brzo, pa se tim novim igračkama unesreće. Najveći porast je kod ljudi starijih od 70 godina. Koliko je mrtvih, još nisu objavili ali vjeruju da će ih biti oko 720.

Najčudnije od svega je da je pola od tih žrtava palo na cestama gdje je brzina ograničena na 30 km/h.

Sad se moram malo poigrati statistikom da usporedim kruške s kruškama, a ne kruške s jabukama. Holandija ima 18 milijuna stanovnika pa bi to značilo da ima 40 mrtvih na svaki milijun stanovnika. Dakle, 18 x 40= 720 mrtvih u godini dana.  To bi bilo 4 na 100.000 stanovnika pa se to podudara s cifrom koje publiciraju Ujedinjene nacije. Prosjek u EU je 46 poginulih (2022. godine)

Sad  situacija u Hrvatskoj. Podataka za 2023 još nema ali zato ima podatak za 2022 godinu. Broj je 71 poginuli na milijun stanovnika. Dakle, s jedva 4 milijuna stanovnika u Hrvatskoj dobivam broj  4×71=284. Dakle, 284 mrtva u godini dana. Da Hrvatska ima 18 milijuna stanovnika kao Holandija, onda bi po statistikama, pala 1278 mrtva sudionika prometa. Nije li to strašno?

To su velike brojke i ljude uopće me zanimaju. Mrtvi padaju u drugim gradovima. Uglavnom ih ne poznamo i puca nam prsluk. Neki ljudi kažu da postoje laži, velike laži i statistika. Možda je i to  razlog da nikome nije važno što statistike kažu, koliko omladine gine i  treba li nešto učiniti da se taj broj  smanji. Ljudi će plakati i sahranjivati žrtve prometa, a poslije – ujeo vuk magare.

Za kraj još i brojevi koje objavljuju u Ujedinjenim nacijama. Oni su izračunali slijedeće:

Svake 23 sekunde u svijetu padne jedna žrtva u prometu. Ove godine je već poginulo 1.1 milijuna ljudi u prometu. To je mjesečno 48.000 ili 3200 na dan. Od tih 1.1 milijuna ovako je podijeljeno: 380.000 automobilista, 38.000 biciklista, 365.000 motorista i 300.000 pješaka.

Što da se kaže? U prometu padne više žrtava nego u ratovima, a to nitko i ne spomene. Baš zbog toga jedva čekam dan kad će po ulicama voziti  auti bez šofera. To će biti uskoro, vjerujte mi. Takvi auti već voze po Njemačkoj, Holandiji i  Americi. U San Franciscu već vozi oko 400 taksija bez šofera. Prije ili kasnije će to doći i do Hrvatske. Upravo to je priča za sljedeći tjedan.

By Marijan Jozić