Photo by Alina Belogolova on Unsplash
Autor: Aleksandar Olujić
Konačno je stigao Advent. Ove godine nešto kasnije pa će i trajati kraće, pošto je sv. Andrija ove godine pao u četvrtak, a kao što znate, 1. Advent pada u nedjelju najbližu tom blagdanu što je ove godine bila ova 3. prosinca. To znači da će i adventski sajmovi, koji su nikli posvuda, također trajati nešto kraće.
Tradicija održavanja sajmova u predbožićno vrijeme potječe iz zemalja njemačkog govornog područja u kojima su se još u srednjem vijeku održavali tzv. prosinački sajmovi te je tako zabilježeno da je 1298. (ponegdje spominju 1294. godinu) u Beču održan Dezembermarkt, 1310. u Münchenu Nikolausmarkt, a grad Bauzen 1384. dobiva dozvolu kralja Wenzela da njegovi mesari svake subote počevši od 29. rujna (blagdana sv. Mihovila) do Božića mogu slobodno prodavati svoje proizvode što se računa kao prvi božićni sajam uopće. Najstariji njemački božićni sajam koji ima službenu potvrdu o svom osnutku je Dresdner Striezelmarkt. Naime, saski izborni knez Friedrich II. je 1434. dao gradu Dresdenu povlasticu održavanja mesnog sajma jednog dana u tjednu po vlastitom izboru i u danima prije Badnjaka. S vremenom su na njemu osim mesa počeli prodavati i druge stvari, između ostalog i čuveni božićni kolač Stollen (Dresdner Christstollen) kojeg su zvali i Striezel a prodavali su ga na sajmu koji se održavao u ponedjeljak prije Božića pa su taj dan nazvali Striezelmontag od čega je početkom 16. stoljeća nastao naziv za sajam – Striezelmarkt.
Od jednostavnih jednodnevnih sajmova koji su služili za snabdijevanje lokalnog stanovništva vremenom su nastali veliki sajmovi s ponudom svega i svačega koji se održavaju po više tjedana (u Beču su ove godine božićni sajmovi počeli 10. studenog) i privlače veliki broj trgovaca, zanatlija, zabavljača ali i gomile posjetitelja od svukud. Nije stoga čudo da se sajmovi tog tipa u današnje vrijeme priređuju i tamo gdje nisu bili dio tradicije, pa se tako božićni sajmovi priređuju i u Tokiju, Pekingu, Sydneyu… Danas su takvi sajmovi, koji se pod raznim nazivima održavaju u predbožićno vrijeme, kao što su oni u Beču, Salzburgu, Berlinu, Dresdenu, Erfurtu, Kölnu, Münchenu, Nürnbergu, Pragu, Parizu, Strassburgu, Londonu, New Yorku, ali i Budimpešti, Zagrebu, Rigi itd., postali meke koje privlače milijune posjetitelja, dio su turističke ponude i mjesta gdje se okreće veliki novac. Tako prema podacima magazina WirtschaftWoche u Njemačkoj, koja je s 2500 božićnih sajmova svjetski prvak u toj disciplini, računaju da će ove godine njihovi sajmovi imati oko 160 milijuna posjetitelja i da će ostvariti prihod između 3 i 5 milijardi eura, dok Austrija, kako navodi njihov Handelsverband, s daleko manjim brojem sajmova očekuje promet od 400 milijuna eura!
Adventski sajmovi, čiji sam naziv asocira na slatke i slane đakonije, božićne ukrase i (naravno) miris cimeta i klinčića što se širi iz šalica s vrućim kuhanim vinom, danas malo toga imaju s božićnim ozračjem i postali su nemilosrdni business. U prilog ovoj tvrdnji govore informacije o cijenama koje su otišle nebu pod oblake. Tako iz raznih medija uz hrpu podataka o vrstama ića i pića na štandovima, njenom izgledu, sastojcima, dresinzima…, saznajemo kako je u Zagrebu na našem najvećem adventskom sajmu za kobasice potrebno izdvojiti oko 7, hot-dog 4, burger 10, fritule 5 eura, dok za čaj traže 2,50, colu 3, a pivo 4 eura. U Rijeci se kobasica u pecivu može naći za 5 a ona s kupusom za 6 eura, cijena fritula se kreće od 4 do 5,50 eura, dok za pivo treba izdvojiti oko 3,50 eura. Osijek je nešto jeftiniji i tamo za kobasice treba izdvojiti 5, burger između 5 i 7, fritule 4 eura, dok sokovi koštaju 2,50 a pola litre točenog piva 3 eura. U gradu pod Marjanom će vam za kobasice tražiti 7, burger najmanje 10, za fritule od 3,50 do 4,50 eura ali preljev naplaćuju posebno. Sokove ćete u Splitu platiti 4 a pivo između 4 i 5,50 eura.
Sve su ove cijene naravno samo nekakav orijentir i mogu varirati ovisno o mjestu i štandu.
Ova priča o visokim cijenama na adventskim sajmovima dosta podsjeća na onu ljetošnju kada je glavna zvijezda bila kuglica sladoleda. U ovom slučaju njenu ulogu preuzima šalica kuhanog vina pa je zgodno usporediti te cijene kod nas i u našem uzoru – Njemačkoj. Prema podacima koji su objavljeni u našim medijima šalica kuhanog vina od 2 dl u Zagrebu košta 3,50, Rijeci od 2,50 do 2,80, Osijeku 3 a Splitu 4 eura. U Njemačkoj se, prema pisanju magazina TRAVELBOOK, najjeftinija šalica kuhanog vina može naći u gradu Rothenburg ob der Tauber gdje ista košta 3 eura, dok u Dresdenu, Augsburgu i Dortmundu treba izdvojiti 3,50, Mainzu 3,50 do 4, Heidelbergu 4, Nürnbergu od 4 do 4,50, Berlinu i Kölnu 4,50, dok je najskuplje kuhano vino u Münchenu gdje šalica obično košta od 5 do 6 eura. Valja naglasiti kako su Nijemci izdašniji glede količine toplog napitka kojeg obično u šalici ima 2,5 dl, kao i to da ćete za šalicu morati platiti kauciju koja može iznositi i 4 eura.
Naravno, sve navedene cijene su, štono bi rekli naši germanski prijatelji, ohne Gewähr!
Kao zanimljivost mogu spomenuti kako je u Münchenu zabilježena i rekordna cijena kuhanog vina koja je i tamo izazvala interes javnosti. Naime, luksuzni hotel Sofitel München Bayerpost u svom prigodno postavljenom chaletu nudi svojim gostima vrč od 3,3 dl kuhanog vina u kojem je jedna trećina šampanjca Perrier-Jouët dok ostali sastojci nisu dostupni javnosti. Prema pisanju časopisa Bild to isto kuhano vino prije četiri godine je na istom mjestu koštalo svega 14 eura.
Ispada na kraju da u ovo vrijeme, kada se pripravljamo da proslavimo rođenje djetešca u skromnoj betlehemskoj štalici, mnogima koji sa svojom djecom (ili unucima) posjete neki adventski sajam ove godine neće izgorjeti samo adventske svijeće nego i novčanici.
