Stefan Simić ‘Stare duše’

Stare duše

Mi, stare duše
Kojima to govore, još od malena
A mnogo šta nisu morali ni da kažu, znali smo unapred
Tačnije osećali

Da iako smo mladi, kao da smo prošli stotine života

I sve nam je jasno, i ono što drugima nije
Imamo intuciju, predosećaj
I to nas prati, čuva, a i vodi

Da idemo tamo, gde se drugi ne usuđuju
Ili da ne idemo tamo, gde svi idu

Mi, stare duše
Obdareni nemirom koji većina ne razume
Ali i blaženstvom
Koje ne može da se vidi, samo oseti

Ako nešto znamo, znamo da živimo sebe
Ono unutrašnje
Po potrebi buntovni, po potrebi tihi
Ali nikad prazni
Zakačeni na viši nepresušni izvor
Koji nas uvek iznova obasjava, hrani, pokreće

Odakle dopire sve to?

Reči, melodije

Iz kakvog beskraja

Stare duše su povezane sa svima
Iako to drugi ne znaju
Zato se čude saosećanju kada dobiju
Tu su kada je najteže

Za staru dušu je to normalno, da se nađe, pomogne
Upije tuđu bol

Posebno je neopterećena materijalnim
Ne u smislu da puno troši, nego joj puno ne treba
Ima sebe

Stare duše često ne pripadaju tu gde su
Da li je to posao, škola, grad u kome žive
One imaju svoje vreme, svoj prostor
Koji čuvaju, i dele samo sa odabranima

Staru dušu je teško zavesti obmanama postojećeg sveta
Oseća laž, prevaru
Kao da ima nevidljivi oklop koji je od svega štiti

Njihov unutrašnji život je mnogo iznad
Dublji, dalji, smisleniji
A stereotipi i konvencije ih troše kao malo šta

Stara duša je najživlje živa
Kada je slobodna
Kada živi za nešto veće od banalnosti svakodnevnice

Stara duša prepoznaje druge stare duše
Jednostavno ih oseti

I ne mora sa njima da bude puno bliska
Da zna ko je iz njenog sveta, a ko dalek

Stara duša je čitav svemir u malom
I svemir, i nemir
I suština, i tišina

Sve

I kao da je proživela sve

Da je retko kada nešto iznenadi

Može da bude povređena, da doživi bol
Ali sve je to unutar sebe već videla

Stara duša kao da je nagrađena
Novim životom
Koji je nekada živela
I sada ima priliku da popravi mnogo šta

I kod sebe, i kod drugih

Zato oseća misiju, poziv, pozvanje
Nešto
Što drugima promiče

Čuvajte stare duše
I u sebi
I oko sebe

Niste ni svesni koliko možete

Stefan Simić