Autor: Marjan Gašljević
Da je hrvatsko vrijeme, ne kao meteorološka pojava već kao trenutak, složeno u to se možemo uvjeriti svakodnevno. Vrijeme je, moderno kazano, vrijeme spin majstora što bi mi, obični seljaci kazali, vrijeme lažova. Tako da nije „drek“ nego se pokakao pas.
Epa, eto, mene je neki dan iz čista mira ugrizao, ničim izazvan, pas. No to nije vijest i ako pas, vjerojatno, ima neki opravdavajući razlog za svoj čin. Oprošteno mu je odmah u startu za razliku od onih svakodnevnih lažova, ili ti, spin majstora.
No, na stranu pas priča je o nečem drugom. Opakijem od svih pasa i cucaka. Osobno sam cijeli život na različitim sportskim borilištima i lijepim i manje lijepim događanjima. Svašta sa, zbiljski, vidio i doživio. Od hvale do pljuvanja, udaranja i široke palete uvreda.
Hrvatska se, eto, već drugi dan „nateže“ s događajem koji se je desio na treningu nogometne reprezentacije na riječkoj Rujevici gdje je neki gledatelj „vrijeđao?“ hrvatsku nogometnu vedetu, a ovaj, kažu, iznerviran skočio na tribinu „razuvjeriti“ nedojebanog navijača. Vijesti i teorija o događaju je bezbroj. Spin doktori su se razmahali, a navijač je završio u rukama policije. Vedeta, skupa s ostalim debelo potfutranim zvijezdama nastavio je trenirati. Lik je, i inače, poznat po ne baš sportskim ponašanjem. Zanimljivo, policija nije smatrala reagirati kada je isti taj na finalnoj utakmici Kupa pozivao na „tuču Šibenčana“ kao navijača protivničke momčadi.
Ugrizao, dakle, pas čovjeka?
Hajka protiv nadobudnog navijača otišla je toliko daleko da se u komentarima po društvenim mrežama o događaju išlo toliko daleko da se onaj tko se usudio uzviknuti, „daj potrudi se …“, proglašen mrziteljem svega domoljubnog.
Jadno da jadnije ne može biti. Po meni vrhunski sportaš, ako to je ovaj lik i njegova družina, mora biti „kompletna“ osoba. Sportski ali i psihički fit. Ako to nije onda mu nije mjesto među onom najboljem s kojim se Hrvatski sport predstavlja. Ili se samo radi, što također vrlo lako vjerujem, financijskim „valjanjem“ trulog jajeta pod svaku cijenu. No, da li i to mora (može?) biti vrhunski sport u kojem se predstavlja Država?
A o navijačkom folkloru ne bih trebao govoriti, ako koga zanima neka svrati na bilo koju utakmicu bilo kojeg sporta od one najniže seoske lige iz koje se nema kud „ispasti“ do najjačih natjecanja (pre)skupo plaćenih vedeta koje „lete“ iz momčadi i prilikom najbanalnijeg „prekršaja“ kao, recimo, odbijanje selfija s navijačem. Ćaća i mati su u tom folkloru svaka druga riječ uz sve one glagole kojima je hrvatski jezik prebogat, a policiji ne pada na pamet reagirati na to. U stvari da li bi bilo gledatelja koji ne bi bio uhićen?
Na kraju: „Svi peruškom oko jaja da se smiri veliki Livaja!”