Autor: Aleksandar Olujić
Tijekom istraživanja 2001./2002. na arheološkom lokalitetu Sima de los Huesos (jama kostiju) u brdima Sierra de Atapuerca, na sjeveru Španjolske, dr.sc. Ana Gracia-Téllez i njen tim pronašli su ostatke 28 jedinki Homo heidelbergensisa, vrste koja je direktni predak Neandertalca i Homo sapiensa, među kojima su bili i oni jednog djeteta koje je imalo kraniosinostozu. Inače, kraniosinostoza je kongenitalni defekt, koji nastaje u ranom embrionalnom razvoju, kod kojeg se prerano zatvaraju šavovi između kostiju lubanje što dovodi do različitih deformacija oblika lubanje te ograničenja u rastu mozga.
Na nalazu iz Sima de los Huesos vidljive su deformacije kako s vanjske tako i s unutarnje strane lubanje, što ukazuje da je dijete moralo imati i motoričke i mentalne teškoće tako da nije bilo sposobno brinuti se o sebi. Isto tako, ustanovljeno je da je umrlo u dobi između 5 i 12 godina, a taj podatak je posebno zanimljiv jer ukazuje na činjenicu da se netko jako dobro brinuo za njega kroz duži niz godina. I ne samo to, očito je da je taj „netko“, vjerojatno majka, morao imati veliku potporu svoje zajednice, što samo znači kako je u ovom slučaju cijela zajednica praljudi pokazala vrlo visoku razinu empatije.
Ovaj primjer brige o djetetu s posebnim potrebama, da se poslužim suvremenom terminologijom, odigrao se prije 530.000 godina!
***
Vrijeme današnje.
Mjesto radnje: Hrvatski sabor
Predmet radnje: Glasanje o prijedlogu izmjene Zakona o socijalnoj skrbi kojim bi se roditeljima njegovateljima djece s teškoćama u razvoju omogućilo da poslije smrti djeteta ne moraju odmah ići na burzu
Rezultat: Prijedlog nije prošao
„Mene je sram danas jer sam svoje dijete rodila u ovakvoj državi“, rekla je nakon svega Suzana Rešetar predsjednica Udruge Sjena i majka djeteta s teškoćama u razvoju.
***
I dan danas, nakon svih istraživanja, o životu praljudi ima puno nepoznanica. No, s priličnom sigurnošću uzima se kako je Homo heidelbergensis koristio vatru za izradu drvenih oruđa te da je to prva vrsta koja je bila sposobna loviti velike životinje (poput jelena, goveda, slonova…) i graditi jednostavne nastambe, a nalazi u Sima de los Huesos upućuju na to da su upražnjavali ritual pokapanja mrtvih.
Nitko ne zna kako je živjela majka Craniusa 14 (kako je nazvan mali Homo heidelbergensis koji je umro prije više od pola milijuna godina), ni je li uopće nadživjela vlastito dijete, niti kako se osjećala kad je ono umrlo. No, ja nekako ne mogu zamisliti kako joj odmah nakon njegove smrti neki kosmati lik s toljagom, ogrnut ganc novim medvjeđim krznom, nemuštim jezikom naređuje da se odmah primi posla i krene sakupljati drva za vatru, bobice za hranu, guliti kožu ulovljene životinje…, u stilu: dosta si plandovala, vrijeme je da se konačno primiš posla.
Ona, srećom, nije živjela u 21. stoljeću u Hrvatskoj.
