
Autor: Marjan Gašljević
Bez puno pompe krenulo je kupovanje narodnih obveznica. Vlast obično i od najbezveznijih situacija napravi pompu o svojoj nenadmašnoj sposobnosti i uspjesima tako da ova šutnja pred upisivanje obveznica čini situaciju da ni oni ne vjeruju nekom uspjehu te akcije. Plenković tako kaže da će ih „uzeti“ dok mi obični građani moramo platiti. Da priča baš i ne ide u nekom pozitivnom smjeru govori činjenica da su se i neki ministri izjasnili da „u tu priču neće ulaziti“. Dakle, namjera da se od obveznica namakne bar milijarda koja bi pomogla refinanciranje dospjelog duga i zapisa od cca tri milijarde do kraja godine nije nimalo obećavajuća.
Osobno se sjećam nekih davnih godina bivše države kada smo, također, upisivali, u dva ili tri navrata, isto tako nekakve obveznice, ili kako se je to tada već zvalo, i to je bio čin „domoljublja i privrženosti sistemu“ pa ti nemoj. Na kocu je ispalo „propala država, propali i novci“. Nadam se i želim vjerovati da se sličan scenarij neće niti približno ponoviti s ovim obveznicama koje, iskreno kazano, ne nude neku nadu za i najmanju zaradu. S kamatama do 3,75 % i inflacijom preko 10 % nada u zaradu je čista utopija.
Premijer reče da će obveznice uzeti i to je oko obveznica skoro sve od njega ali za to intenzivno „reklamira“ izmjene Kaznenog i Zakona o kaznenom postupku kojim bi se opako kažnjavalo nešto oko objavljivanja u medijima za politiku nepoćudnih zgoda. Što je to točno u stvari nitko ne zna osim slutnje da bi se novinarima i medijima nekim manevrima začepila gubica. I da sada je bilo nezakonito ako iz neke istrage cure podatci koji bi trebali ostati tajni. U principu nešto se i ne sjećam da je itko bio gonjen tko je takve podatke poturio u javnost. A bilo ih je i to samo takvih. Kako, primjerice, audio snimke razgovora osoba pod nekim upitnim mjerama i prije samog početka ozbiljne istrage mogu osvanuti u medijima? Pa nemaju novinari sofisticirane uređaje za snimanje i praćenje, a bome, nisu nešto baš upućeni kome se postavljaju „bubice“, po čijem nalogu i s kojim razlogom da bi, na koncu, ono što su snimile prije došlo do medija nego do odvjetništva?
Za vrijeme nemira na Kosovu 81. godine neki visoki dužnosnik Predsjedništva tadašnje Juge uzviknuo je: „Zaustavite Reuters!“ Stane Dolenc tadašnji Savezni sekretar unutrašnjih poslova nije odreagirao na taj vapaj tako se nadam i vjerujem da „institucije“ ove Države neće odreagirati na Premijerov vapaj: „Začepite gubice medijima.“
Da se u Hrvatskoj sve i svašta može vidjeli smo neki dan u jednom od „naleta“ novopečenog ministra obnove na Banovinu i okolinu. Drugu godišnjicu potresa proslavismo, a i dvije godine života u kontejnerima mnogih koji su ostali bez svojih stambenih prostora i gle čuda, odjednom se ukaza na stradalom području 15 praznih državnih stanova u koje bi država željela useliti nekoliko stradalnika i spasiti ih muke kontejnerskog života. Gdje su ti prazni stanovi bili do sada?
Usput, građanima smještenim u kontejnere i zamjenske smještaje nadu za bolje ministar nudi i uvjeravanjem da će ubrzo biti gotovi i zamjenski stanovi pa će stradalnici biti konačno riješeni kontejnerske muke. Mislite li da je to utješilo nesretnike? Ma ni u primisli jer ti stanovi i taj smještaj, kako su se sami u više navrata izjasnili su državni a ne njihovi, a oni samo žele da se vrata na svoje i u svoje. Može li vlast razumjeti vapaj: „Tuđe nećemo, svoje nemamo.“
Bačić je, a i šef mu, u očitoj panici. Ta ostalo je samo tri mjeseca onog prolongiranog roka za utrošiti sredstva EU namijenjena obnovi što je nemoguća misija. Nešto se već mrmlja da će opravdanje za tu nesposobnost biti „kriv“ stravični, katastrofalni potres u Turskoj. I ako smo navikli na mazanje očiju javnosti takvo eventualno opravdanje bilo bi dno dna jer itekako dobro znamo da sredstva koja su namijenjena iz EU, ako se ne utroše namjenski i na vrijeme, budu usmjerena nekom tko će ih znati iskoristiti i utrošiti.
Zaustavite, dakle, Reuters!