‘Timescape – vremenski obzor’: intervencija u javnom prostoru i izložba multimedijalne umjetnice Neli Ružić uskoro u Zagrebu

Neli Ružić: Timescape – vremenski obzor

Umjetnički paviljon u Zagrebu u suradnji s 90-60-90 / Platforma za suvremenu umjetnost

 

Intervencija u javnom prostoru: Prekasno je za odustajanje

Zagreb Glavni kolodvor, pročelje, 22. 1. – 24. 2. 2023.

 

Izložba: 16. 2. – 10.3. 2023.

Hrvatski inženjerski savez, Berislavićeva 6 (Plača Vranyczany), Zagreb

 

Kustosice: Irena Bekić (Umjetnički paviljon u Zagrebu) u suradnji s Marijanom Stanić (Galerija 90-60-90)

Izložba multimedijalne umjetnice Neli Ružić Timescape – vremenski obzor uključuje izložbu koja će se održati u prostorijama Hrvatskog inženjerskog saveza te prostornu intervenciju nad centralnim ulazom u zgradu Zagreb Glavni kolodvor.

Kroz izložbu i intervencije u javnom prostoru, autorica promišlja o oblicima temporalnosti koji dotiču naš život ili smo u njih uronjeni – heterogeni protok i percepciju vremena, pojedinačno ljudsko vrijeme koje uključuje i osobni ulog emocija i osjeta kao i duboko geološko vrijeme. Umjetnica se pritom oslanja na koncept vremena koji je razvila sociologinja Barbara Adam, a temelji se na kompleksnom poimanju vremena kroz prostorne, materijalne i kontekstualne međuovisnosti. Ti se aspekti isprepleću i naizmjenično aktiviraju u radu, a isto su tako aktivirani i kroz prostorno arhitektonsku trijadu: Zagreb Glavni kolodvor, Umjetnički paviljon, Palača Vranyczany – Hrvatski inženjerski savez.

Intervencija na Zagreb Glavnom kolodvoru prethodi izložbi u Palači Vranyczany (Hrvatski inženjerski savez) i bit će vidljiva počevši s večernjim satima 22. 1. 2023. do 24. 2. 2023. Radi se o svjetlosnom natpisu “Prekasno je za odustajanje” postavljenom iznad glavnog ulaza u kolodvorsku zgradu. Rečenica konstatira vremensku situaciju u kojoj se vremenske kategorije koje označavaju prije i poslije dodiruju i međusobno poništavaju, proizvodeći efekt obrtanja i iznenađenja, ali u osnovi, ona priziva optimizam, ustrajnost i nadu upućujući poziv na premošćivanje teškoća i na postojanost, usprkos individualnim problemima i/ili kolektivnim krizama – ekonomskim, ekološkim, kulturnim… Obraćajući se prolaznicima, putnicima, ljudima koji čekaju ili nekamo idu, kao i ljudima na tramvajskim stanicama u svojim svakodnevnim putanjama, rečenica uvodi poetsku i kontemplativnu situaciju u javni prostor. Sabirući različite brige, promišljanja i nastojanja, oko nje se kreira prostor bliskosti privremene solidarne zajednice u kojoj smo pozvani da ustrajemo u nastojanjima za osobni i kolektivni bolji svijet.

S obzirom na veliku fluktuaciju ljudi različitih kultura i migranata na Zagreb Glavnom kolodvoru, autorica je rečenicu prevela na engleski, arapski, francuski, farsi, španjolski, njemački i kurdski jezik te ju je ugravirala u ploču postavljenu u blizini ulaza na kolodvor.

Rad je nastao kao posljedica autoričine kustoske koncepcije Hitnost/Emergency, za Almissa Open Art Festival 2020. godine.

Izložba je dio programa Umjetničkog paviljona u Zagrebu koncipiranog kao izmještanje pri čemu se zbog nemogućnosti izlaganja u vlastitom prostoru, 125 godina od prve izložbe, Paviljon privremeno izmješta, naseljava i prisvaja druge zagrebačke kulturne i javne prostore. Odabir zgrade željezničkog kolodvora nije slučajan. Osim prostorne i vremenske bliskosti dviju zgrada, ideja željeznice višestruko je povezana s pojmom vremena kao i dislociranosti. Pokret putovanja je jednako prostorni kao i vremenski. Prvi i temeljni dio Einsteinove teorije relativnosti ilustriran je na primjeru kretanja vlaka. Precizno mjerenje i usklađivanje vremena, te ukidanje lokalnog i definiranje globalnog vremena, vezano je za željeznički promet i Industrijsku revoluciju. Iz svih tih razloga, kao i zbog dnevnih migracija i prolazaka ljudi, reprezentativna neoklasicistička zgrada Zagreb Glavnog kolodvora mjesto je intervencije.

Sudjelovanjem u umjetničkom projektu, HŽ Infrastruktura pokazala je osjetljivost za društveni trenutak i svijest o transformativnoj mogućnosti umjetnosti u suradnji s drugim dionicima društva.

Neli Ružić multimedijalna je umjetnica koja istražuje percepciju vremena i različite aspekte temporalnosti u odnosu na povijesne narative, preklapanja osobnog i kolektivnog sjećanja i migrantsku izmještenost. U svom radu koristi različite medije poput intervencija u javnom prostoru, objekata, instalacija i video instalacija te procesualnih radova koji uključuju arhivske i dokumentarne prakse. Imala je niz samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim izložbama, projektima i festivalima u Hrvatskoj, Europi, SAD-u i Latinskoj Americi. Dobitnica je druge nagrade T-HTnagrada@msu.hr, MSU, Zagreb (2016.), stipendije Conacyt, Meksiko (2012.-2013.); stipendije Grada Splita (1996.), stipendije ArtsLink (1996.) za rezidenciju u Headlands Center for the Arts, Sausalito, SAD te Nagrade Biennala Mladih, Moderna Galerija u Rijeci (1993.). Njeni radovi se nalaze u kolekcijama Galerije umjetnina u Splitu, MMSU Rijeka, MSU Zagreb, Galerije Marino Cettina u Umagu, Canal Mediateca Caixa Forum, Barcelona.

Diplomirala je slikarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu i magistrirala na Facultad de Artes, UAEM, Meksiko. Krajem devedesetih godina odlazi u Meksiko City gdje od 2003. do 2012. godine predaje na ENPEG La Esmeralda, Centro Nacional de las Artes. Od 2013. predaje u Školi likovnih umjetnosti u Splitu gdje 2014. osmišljava koncept i program Galerije Škola koju vodi do 2018. godine. U zvanju docenta predaje na Slikarskom odsjeku Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split. Živi i radi u Splitu.