Zemljopisne kerefeke

Autor: Marjan Gašljević

Naletim negdje da je „novinara u Srbiji izgrizao pas“. Eto i to je vijest. Tužna je utoliko što je novinar preminuo. Kolike bi bile i da li bi  bilo naslovnica da je taj isti novinar ugrizao psa što se obično koristi kao mjera za težinu vijesti. Žao mi je kolege ali mi negdje po strani „zvoni“ da možda nije zaslužio da bude izgrižen. Novinare, naime, u novije vrijeme vole nazvati i „petim jahačem Apokalipse“ što i nije daleko od istine i zbilje.

Mene su tako neki čitatelji „prali“ kada bih našu milu Banovinu nazvao Banijom, ili obratno i to bi bila sva poruka teksta ma na što se odnosio pa sam odlučio pisati „Banovina/Banija“ da sve zadovoljim i ako je to nemoguće jer uvijek ostaje pitanje zašto je „Banovina“ na prvom mjestu ili obratno.

E pa kako bilo da bilo ta nesretna Banija/Banovina Hrvatsko državno biće obilježila je teškim ranama Domovinskog rata poslije kojeg je poharana katastrofalnim potresom čije nam sjećanje ulazi lagano i bolno u treću godinu.

Na žalost, kao i poslije Domovinskog rata, za stradalo stanovništvo učinilo se vrlo malo, bolje kazano, ništa. Unesrećeni su, mislim, još jadniji i bespomoćniji od dana prije dvije godine kada se je još „pušilo“ iz porušenih kuća. U naletu empatije mnogih dobrih ljudi nudila im se nada potpirivana „velikim“ izjavama političara. Iz ruševina obilno danas raste drač, a stanovnicima kopni i ona mrvica nade koja je, možda, tinjala. Da mnogo toga ne valja, a za to nisu nimalo krivi stanovnici osim što ne poslušaju notornu Komesicu – petrinjsku gradonačelnicu pa se bace u izgradnju sami umjesto što zanovijetaju Vladu, činjenica da polako ali neumitno „curi“ i prolongirani rok za namjenska sredstva EU u pomoći stradalima i vjerojatno će propasti, odnosno, neće vidjeti Banovinu/Baniju. Čisto da nam, možda, bude lakše, i u Zagrebu koji je „potresen“ skoro godinu dana prije nas fasade padaju građanima na glavu, a država nije obnovila niti jednu kuću pa, čak, niti ijednu svoju zgradu. Ministar Paladina koji samo što nije šupiran iz Vlade kaže da za takvo stanje, „nitko nije poimenično  kriv“. Naravno da nije. Kriv je neučinkovit ili nesposoban sustav na čelu kojeg je Vlada. Hrvatska Vlada. Kao da će se nešto promijeniti šup kartom Paladinu? I Horvat je šupiran pa što se promijenilo?

Danas već i oni „lijepi“ kontejneri koje je potpredsjednik Medved „kasirao“ još prošle zime prokišnjavaju, a ljudi, i što je najteže, djeca, u njima umiru. Za političare sam mislio da nemaju stida. Možda i nemaju stida ali nemaju ni muda. Ni malo „m“ od muda. Ni stida ni muda da za blagdane dođu i stanu pred građane i, bar, im dopuste da svoj jad izreknu njima kao najodgovornijim za odrađeno veliko ništa u lice. Mrzak je strah, strah od svojih građana.

I onda ono famozno da je „pas izujedao novinara“. Rijetko koji, danas, novinar ima snage napisati one famozne brojke o „obnovljenim objektima“ u kojima je popravljen dimnjak „obnovljena kuća pa onda brojke izgledaju fascinantno, „dobre brojke“ što nam je ostalo od corone.

I tako neke „velike“ Televizije, a na njihovom tragu, i najčitaniji portali objavljuju vijest kako je sagrađena kuća u Dužici na Baniji/Banovini. Pa u Lekeniku. Pa u Hrastelnici. Lijepo je da su bar neki ljudi stradali u potresu dobili krov nad glavom ali, zaboga, to nije Banovina/Banija. I, vidim, nitko nije imao potrebe „diči“ se na zadnje noge i to kazati. Petrinjski potres je, na žalost, ubio ljude makar za njih Komesica reče da su manja šteta od materijalnih stradanja, i nanio štete i građanima Pokuplja, Posavine i Korduna.

Hej, a zgrada Vlade je samo pedesetak kilometara dalje. Jebeš zemljopis, bitna je statistika?