Autor: Aleksandar Olujić
Sljedećeg četvrtka, 29. prosinca 2022. u 18 sati, u Novinarskom domu u Zagrebu, Perkovčeva 2, bit će otvorena izložba fotografija Daniela Pavlića „Potresne kronike“.
„29.12. će biti točno dvije godine od katastrofalnog potresa koji je zadesio širu regiju, a ja sam se tada našao u samom epicentru na pukotinama iz kojih se događala likvefakcija tla. Ne mogu reći da nisam doživio traumu, ma koliko god se ponašao sabrano, tragovi su još uvijek tu negdje. Godinu dana sam pisao neku vrstu dnevnika koju sam prije godinu dana uobličio u knjigu “Potresne kronike”. Osim knjige nastale su fotografije koje ću izložiti u Zagrebu na ovu drugu godišnjicu potresa. One su sada arhiv, vizualno svjedočanstvo jedne katastrofe koja je osim velike materijalne štete napravila doslovno likvefakciju duša.“ (Daniel Pavlić)
Već su prošle dvije godina kako je katastrofalni potres razorio ovo područje Hrvatske. Iza njega ostadoše ne samo porušene kuće nego nažalost i ljudske žrtve. No, iako strašan to je jedan dio priče. Potres je potrgao koprenu pred očima cijele Hrvatske i svima onima što su sa svih strana pohrlili pomoći ovom narodu: volonterima, novinarima, djelatnicima humanitarnih organizacija i udruga, vatrogascima…, svima njima je odjednom pred očima pukla slika Banije kakva stvarno jest – zaboravljena, zapuštena i ostavljena. Decenijama.
I onda taj kraj pogodi ne jedan, nego cijeli niz potresa od kojih je onaj od 29. prosinca bio najsnažniji i najrazorniji. Postradalom narodu bila je potrebna pomoć svake vrste, a jedan od onih koji su se od prvog dana uključili u humanitarne akcije bio je Daniel Pavlić. U mjesecima poslije potresa njegova noga je kročila, ako ne baš u svako ono u većinu banijskih sela i zaselaka. Nosio je pomoć, vodio volontere i novinare, bio karika što je spajala one što su nudili (a nisu znali kome i što treba) i one koji su trebali pomoć (a nisu znali kome bi se obratili), a uza sve to on je perom i objektivom fotoaparata bilježio i dokumentirao ono na što je nailazio. Zahvaljujući njemu brojne priče, koje bi inače ostale neispričane, postale su poznate javnosti. Za svoj rad Daniel je nagrađen od strane Hrvatskog novinarskog društva priznanjem „Fra Ma Fu” za humanost.
Materijal koji je nastao nastao tijekom toga vremena (fotografije i tekstove) Pavlić je objavio u svojoj knjizi „Potresne kronike“. Ista je napisana u formi dnevničkih zapisa gdje autor na 188 stranica iznosi intimna, a istovremeno objektivna zapažanja i predstavlja svjedočanstvo svega što se dešavalo u godini dana od potresa, počevši od jutra 28. prosinca 2020. godine. Uz tekstove u knjizi se nalazi i 96 fotografija koje same za sebe predstavljaju osobitu vrijednost. Na temelju fotografija je nastala i istoimena izložba fotografija koja je publici prvi put predstavljena ovog ljeta u GRIN Photo Gallery u Umagu.
„Tragedija poput potresa ima toliko svojih raznolikih pojavnosti koliko i načina kojima ih Daniel Pavlić nastoji otrgnuti od neizbježnog zaborava… POTRESNE KRONIKE nisu za svakodnevno korištenje. Preporučila bih suosjećajnom čitatelju ili promatraču da ih koristi krajnje odgovorno: oporavak je težak, ako ne i nemoguć… “, napisala je o knjizi i izložbi u Umagu kustosica i likovna kritičarka Maja Briski.
Na izložbi fotografija koju ćemo imati prilike vidjeti 29. prosinca u Novinarskom domu u Zagrebu bit će predstavljeno 20 Danielovih fotografija velikog formata. Samo 20, mogao bi netko reći začuđen (relativno) malim brojem izložaka. No, svaka od njih predstavlja jednu izuzetnu priču nabijenu emocijama i empatijom prema stradalnicima, ali i prema cijelom kraju. Pa, ako pođemo od one uzrečice kako jedna slika govori više od tisuću riječi, možemo reći kako će se pred posjetiteljima izložbe otvoriti pozamašna „knjiga“ koja im dugo neće moći izaći iz glave.
Daniel Pavlić, rođen je 23. lipnja 1974. u Sisku. Djetinjstvo provodi u Hrvatskoj Kostajnici koju napušta tijekom rata, ali se nakon njega vraća i kao aktivist nevladine udruge KAOS – Kostajnička alternativna scena, koja je kulturno i društveno revitalizirala gradić na obalama Une, pokreće veliki broj aktivnosti. Između ostalog, prvi je u Hrvatskoj pokrenuo aktivnosti protiv nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, a potencijale Pounja promovirao je kroz organizaciju više volonterskih kampova, kulturnih i turističkih manifestacija, kao i kroz rad s djecom i mladima.
Bio je voditelj Filmskog centra Doma kulture u Sisku, organizator je i idejni začetnik Smaragdnog ekološkog film festivala SEFF-a, PRESS film festivala te Revije dokumentarnog filma Fibula u Sisku, a trenutno radi kao voditelj EU projekata za umirovljenike sisačke udruge KAS.
Snimio je više dokumentarnih filmova među kojima su „Republika mašte“ i „Poštovana Predsjednice“. Okušao se i u književnim vodama pa je tako, uz već pomenute „Potresne kronike“, napisao knjigu „Priča iz Smaragdne doline“ u kojoj opisuje svoj aktivistički rad u lokalnim sredinama, a za „Prašinu u vitrini“ dobio je i priznanje Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolje prozno ostvarenje u 2022. godini.
2021. godine Daniela Pavlića je Hrvatsko novinarsko društvo nagradilo priznanjem „Fra Ma Fu” za humanost.
