Autor: Aleksandar Olujić
Ad te levavi animam meam… (Psalm 25)
K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju… (Psalm 25)
Stigao je Advent, vrijeme u kojem se svi vjernici pripravljaju na svoj osobni susret s Isusom Kristom.
Uoči nedjelje, u subotu navečer za vrijeme Prve Večernje molitve na adventskom vijencu pali se Prva svijeća koju, u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorokovao Kristovo rođenje, zovu i Svijećom proroka. Inače svaka od četiri svijeće na adventskome vijencu ima svoje ime, a mogu biti i različitih boja. Prvu se, kao što rekoh, obično naziva Svijećom proroka i Svijećom nade i zelene je boje; drugu, ljubičastu, Svijećom Betlehema i Svijećom spasenja; treću, ružičastu, Svijećom pastira i Svijećom radosti; a četvrtu Svijećom anđela i Svijećom pouzdanja i ona je crvene boje.
Prvi adventski vijenac napravio je 1839. Johann Hinrich Wichern, luteranski teolog i osnivač evangelističke diakonie u mjestu Horn (danas gradskoj četvrti Hamburga) unutar koje je osnovana Rauhe Haus (u slobodnom prijevodu – Stroga kuća), zaklada za djecu koja su živjela u vrlo teškim socijalnim i životnim uvjetima i za mlade prijestupnike. Budući da su djeca za vrijeme Adventa stalno pitala kada će konačno Božić, on je od starog drvenog kotača napravio vijenac na kojemu je bilo 20 manjih crvenih i 4 velike bijele svijeće i objesio ga u molitvenoj dvorani. Za svaku adventsku nedjelju se palila bijela svijeća a manje, crvene za svaki dan između nedjelja. Ovaj adventski vijenac, koji je prvenstveno služio kao kalendar, poznat je pod nazivom Wichernov adventski vijenac. Iz njega se razvio vijenac s 4 svijeće, a od 1860. i praksa da se izrađuje od jelovih grana umjesto od kotača. Običaj je vremenom prihvaćen i od katolika pa je tako u Kölnu 1925. postavljen prvi adventski vijenac u jednoj katoličkoj crkvi.
Advent je vrijeme posvećeno dolascima Isusa Krista. U središtu prve nedjelje Adventa je ponovni dolazak Isusa Krista, odnosno Apokalipsa i Posljednji sud, druga i treća su posvećene navještenju Ivana Krstitelja o dolasku Mesije, dok je četvrta posvećena Mariji i Isusovom rođenju.
Ove, prve Adventske nedjelje ne mogu ne pomisliti na žrtve ljudskog bezumlja koje prijeti dovesti i cijelo čovječanstvo na prag Armagedona, posljednje bitke u kojoj nema pobjednika. Tim jače odjekuju u duši riječi Psalma 25:
K Jahvi su svagda oči moje upravljene,
jer mi nogu izvlači iz zamke.
Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje!
Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo
i kakvom me mržnjom žestokom mrze.
Čuvaj dušu moju, izbavi me:
neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.
Nedužnost i čestitost nek’ me štite,
jer u tebe se uzdam, o Jahve.
Izbavi, Bože, Izraela
iz sviju tjeskoba njegovih.
