Photo by Hank Paul on Unsplash
Kruha i igara (latinski: panem et circenses – “kruha i cirkusa”)
iam pridem, ex quo suffragia nulli uendimus, effudit curas; nam qui dabat olim imperium, fasces, legiones, omnia, nunc se continet atque duas tantum res anxius optat, panem et circenses. -Juvenal, Satire 10.77–81
(Sada kada nitko ne kupuje naše glasove, javnost je odavno odbacila svoje obveze; ljudi koji su nekada zapovijedali vojskom, visokim uredima, legijama, svime, sada su se povukli i sa strahom se nadaju samo dvjema stvarima – kruhu i igrama!)
Ovako je još davno zborio rimski pjesnik Juvenal, spočitavajući svojim sugrađanima da su zbog besplatog kruha i mogućnosti uživanja u cirkuskim spektaklima prestali brinuti se o javnim stvarima i to prepustili političarima, vlastodršcima i interesnim skupinama onog vremena.
No, iako su Juvenalove Satire nastale negdje krajem I., početkom II. stoljeća n.e. opskrba jeftinim, pa čak i dijeljenje besplatnog žita kao i priređivanje za građane besplatnih cirkuskih igara prakticirala se u antičkom Rimu i puno ranije, u vrijeme Republike, kako bi se oni prije izbora odobrovoljili (čitaj potkupili) i da bi se spriječili eventualni nemiri. Dobro je poznato da je i Julije Cezar prije izbora šakom i kapom dijelio hranu. Taj su „običaj“ (naravno) poslije zadržali i rimski carevi. Ali, ovakva praksa nije bila ograničena samo na Rim te tako Dion iz Pruse prebacuje građanima Aleksandrije da ih zanimaju samo kruh i utrke kočija.
Čovjek bi pomislio kako su postupci i praktike od prije dva tisućljeća, tako i ova, danas samo povijesne zanimljivosti te da smo mi, ljudi 21. stoljeća naučili nešto iz povijesti. No, kako se ono kaže, povijest nas uči da iz povijesti ništa nismo naučili!
Možda se danas ne dijele mjerice žita ili štruce kruha i narod ne hrli više gledati gladijatore kako kolju jedni druge, ali „princip je isti a sve ostalo su nijanse“!
Autor: Aleksandar Olujić
