Autor: Marjan Gašljević
Nedavno mi se požali jedna starija gospođa kako ju je strah uključiti televizor. Naravno da sam bio zatečen zbog čega strah od uključivanja televizijskog aparata. „Ma, čim upalim televizor samo me straše. Te će poskupiti ovo, te poskupiti ono. Struja nekoliko puta, plin još više. Varaju i pljačkaju umirovljenike koji otvore vrata. Pljačkaju lopovi, pljačka vlast. Neki s pištoljem, neki s kravatom. Te će nas napasti Rusi, te Srbi, te vanzemaljci, a i unutrašnji neprijatelj ne spava. Mislila sam da smo u zadnjem ratu riješili unutarnjeg neprijatelja, a ono, evo njega opet. Nisu nas u Kumrovcu uzalud učili da neprijatelj nikad ne spava i da ga možeš prepoznati po podočnjacima. Kako prepoznati ove danas, valjda su oni Kumrovečki već pomrli?“
Susjed mi, pak, cvili kako će platiti vodu jer mora zalijevati svoj travnjak na kojeg je tako ponosan. Eno ga skida i svjetiljke koje se pale na senzor pokreta. Ni sa strujom, veli, nije se zajebavati.
Čak su nam i smeće zaključali. Da bi ubacili u kontejner moraš imati karticu s kojom ga otključavaš. Čak su i kameru stavili na obližnji stup ako nekom padne napamet da ostavi otpad pored kontejnera. Da li će, brine se susjeda s prvog kata, svako bacanje otpada dodatno obračunavati. Najebali smo, dakle, kako god okreneš.
I tako, poslije onog, „dobro jutro“, odmah se bacamo na priče čega nas je danas strah i čega se trebamo bojati na što su nam skrenuli pozornost oni s televizije. Koliko je naša vlast i sredstva informiranja senzibilna prema svojim građanima govori činjenica da su odlučili da će TV Dnevnici svih televizija ići u isto vrijeme. Koliko je to velebna odluka govori činjenica koja nas je psihički zatirala do sada. Uključiš televizor u 18.30 sati ti novinari RTL-a iznesu sve najubojitije činjenice koje te straše. Naježiš se od 500% poskupljenja plina, 499% poskupljenja struje, dvostrukog poskupljenja goriva, kruh se negdje prodaje po 25 kuna štruca, pizza 500 kuna, a hambić 1250 kuna.
Protreseš glavom i popiješ čašu hladne vodice koja će poskupiti 300% kako upravo objašnjava novinar HRT-1 na koju si prebacio u 19.00. I onda nastavi nabrajati još, još i još grozota. Državna televizija, naravno, najviše brine o mentalnom zdravlju građana po službenoj dužnosti pa odmah nakon pobrojanih poskupljenja u velikom planu pusti Premijera koji, široko se osmjehujući, uvjerava građane „kako najbolja Vlada, najboljeg Premijera, misli na građane i donosi im paket mjera koje će im olakšati svakodnevnicu“. „Zamrzavamo cijene mljevenog mesa!“ Uvjerava Premijer. Super, bar ćemo mi umirovljenici konačno dobro jesti, faširano, naime, ne moramo gristi.
U onom antidržavnom Dnevniku na kojeg prebacuješ u 19.15 sati neki „neuki“ mesar bezobrazno se kezeći u kameru iza prepune rashladne vitrine teletine i janjetine objašnjava da i tako u mljeveno meso idu samo otpaci, a njima se neće isplatiti prodavati po toj cijeni i te otpatke pa će ih trpati u polutrajne kobasice. Dobro zabiberiš i zapapriš i ide to skoro kao specijalitet ako smisliš „jak“ naziv.
Odeš do kupaonice, poliješ se s hladnom vodom zaboravivši da i ona ide 300% gore pa se vratiš pred dalekovidnicu. „Ukrajinci rasturaju Ruse!“ „Rusi panično bježe. Putin se zatvorio u svoju „daču“ i s nikim ne razgovara.“ „Dvadesetak Ruskih tajkuna palo, što kroz prozor, što s broda.“ „Putin će napasti prema jugu!“ „Amerikanci se muvaju po Formozi. Kinezima to nije pravo, digli lovce i bombardere.“
„Nad Amerikom, potvrdili visoki izvori, snimljeni vanzemaljci!“ E jebiga, samo su nam oni još trebali.
I tako, na kraju, odem procunjati ulicom. Prijatelj koji me nije mogao izbjeći jer me je kasno spazio u sumraku potapša me po leđima: „Svaka čast, odlično si ono napisao.“ „Pa što mi onda nisi lajkao tekst?“ Naivno priupitam. „Ma, znaš, ne bih se isticao. Vremena su jebena. Za čas te sjebu. Nađu nešto.“ I šmugne u sumrak sve zjakajući da li ga je tko primijetio da sa mnom priča. U pravu je ovo je opasan teritorij na kojem nadzor vrši moj bivši prijatelj danas stručnjak za brojenje ptica. Bože, tko će brojati ptice nego oni najoštrijeg vida.
„Ma da,“ mislim si, „profesori Kumorvečke škole uglavnom su pomrli, džabe što su oni pomrli ostali su njihovi đaci i njihove ideje“.
Pa ti lajkaj.
