Autor: Marjan Gašljević
Evo prođe ravnih 5 mjeseci kako ne gledam TV program. Tu i tamo zirnem u neki sportski događaj ali, jednostavno, uspješno izbjegavam sjesti pred TV aparat. Izbjegavam i portale pa kad virnem imam li možda kakvu poruku usput poscrolam i „ubodem“ neki komentar. Jednostavno, junačko mi srce poduprto terapijom s nekih 12 tabletica ne da mira.
U principu malo mi je radosti donijela informacija da je moj dragi, bivši prijatelj za nagradu što me je uspješno razjebao ( s ostalom ekipom ) da sam završio s infarktom od nadređenih si nagrađen s mjestom u Upravnom odboru nekakvog edukacijsko – prezentacijskog centra za promatranje ptica. S naknadom, naravno. E pa nezaposlenom električaru red je da stranka osigura koju kunicu, a i tako u tom miljeu nije bitno znanje. Danas – sutra, možda, električar postane stručnjak za ptice jer već sada razlikuje vrapca od rode. Ma sretno mu jer i tako je izdaja autohtoni hrvatski proizvod šteta bi bilo da se tradicija ne održi.
Sjećate se, ma sjećate se svi, kada je onaj djedica drpao hrvatskog premijera za guzicu u Briselu. Naravno spin majstori su to okrenuli u našu korist. Ta tko može drpati Premijera za guzicu osim ako ju je spreman dati za mjesto u Briselu. Da drpanje za guzicu nije za sve svjedoči događaj u kojem je šef Agencije za plaćanje u poljoprivredi itd. ( iz HDZ-a, naravno ) na nekom sajmu uhvatio za guzu posjetiteljicu čiji ga je muž, po tom, nokautirao. Skočili su odmah njegovi podanici iz Agencije koji nisu bili zgodi ni blizu braneći ga da je to laž i da ga je batinaš bezrazložno složio na pod. Da bi, dakle, ubuduće sve bilo po zakonu, kako to nadasve voli naš Premijer, na marginama jučerašnjeg sastanka s koalicijskim partnerima razmijenio je mišljenje oko uvođenja „ius primea noctis“ u hrvatsku pravnu regulativu. Drpanje bi, dakle, bilo uvod u to pravo namijenjeno vlasti. Koalicijski partneri, naravno, nisu reagirali, kao niti u slučaju pljačke u i oko INA-e, oni su, naime, davno izgubili „junf“ pa im je svejedno ostaje im samo držati se one poznate krilatice: „Sve za vlast, vlast nizašto!“ Ili tako nekako.
Kako zamajati Narod poslije antologijske pljačke INA-e? I to drpanje za guzicu zanima Narod. Narod naime, uglavnom, ne zna koliko uopće milijarda ima nula. Sitno je to, međutim. Hajde da probamo s uhićenjem poznate sutkinje Šupe za nešto od prije 9 godina što je „prošlo“ kroz drugi stupanj s nadom da će se mediji baviti predmetima rečene sutkinje u tih 9 godina pa i famoznom oslobađajućom presudom notornom Horvatinčiću. Malo naivno. Za više „magle“, dragi naši, morati će te hapsiti još. U toj potrebi problem je samo što su svi građanima, eventualno zanimljivi kao uhićenici, vaši.
Svašta se, eto, nadogađalo od kada ne gledam TV program. I bez njega sam svakodnevno izšokiran cijenama u dućanima kod one najosnovnije kupnje. Prijatelj mi se je dočepao neke apanažice nadgledajući ptice mene ostavivši samo na mirovinici. Jebote, počet ću s podozrenjem gledati i ptice ne samo vladajuće.
I što je, onda, u toj cijeloj priči rat u Ukrajini? Da ljudi ginu jedina je, na žalosti istina i činjenica. Sve ostalo nekako mi je na staklenim nožicama. Svakodnevno nas mnogobrojni analitičari na temelju tko sve zna čijih i kakvih informacija bombardiraju s procjenama tipa „Ukrajinci pred pobjedom“, „Rusi samo što nisu zgazili Ukrajinu“. Sve se pitam nude li im te informacije i iz one Agencije čiji je šef dobio „po pički“ zbog drpanja za guzu neutralne građanke.
Putin nam bahato poručuje da ćemo se „smrznuti k’o vučji rep“ iz Ruske priče, a Zelenski samo cvili za oružjem kojeg, kažu, europski kompići više nemaju. Rusi, cijene analitičari, kupuju oružje i streljivo od Sjeverne Koreje, a NATO nema više skoro ni metka s kojim bi Ukrajinci pripucali na Ruse. Jebem ti ravnotežu i puste priče.
Ameri, čini mi se pak, zadovoljno trljaju ruke. U EU prodaju sve, od ukapljenog plina, borbenih aviona do energetskih lizalica. Sve me to nekako podsjeća na famozna vremena „Trumanovih jaja“ kada su isti ti Ameri razbucanoj Europi ( osim Španjolskoj ) davali sve i sva uredno bilježeći kome koliko, a uz tehniku i tehnologiju išli su i njihovi stručnjaci čiji se repovi nadzora u EU vuku još i danas. Kako netko izlanu na početku ovog nesretnog rata: „Tući ćemo se s Rusima do posljednjeg Ukrajinca.“
Ma tog bahatog Putina ne mogu očima gledati. Bahat je skoro kao i naš Plenki koji je uvijek spreman omalovažiti sve što nije iz njegova dvorišta. Ne znam da li mu vjerujem da kod svih dosadašnjih afera „ništa nije znao“, ili mi je odvratnija tvrdnja da je i sam, obzirom na premijerski položaj, sudionik tih događanja. Znam samo, promatrajući rast cijena i inflaciju, da nam se, posebno umirovljenicima, ne piše nešto dobro naredne zime usprkos „snažnim“ i „sveobuhvatnim“ mjerama koje najavljuje Premijer. Moja „baba sera“ sa svojih 6 apartmana i 1700 kuna mirovine dobiti će isto koliko i moja susjeda s 1700 kuna mirovine zarađene dugotrajnim radom, a notorni Glogi koji podržava Vladu usprkos zamračene milijarde tvrdi da „nije vrijeme za rušenje vlasti već za napredak države“. Ma Glogi, u pravu si gdje ima za jednokratno mrknuti milijarda ima i za napredak posebno kada tvoja mirovina (?) bude usklađena s 700 kuna, a mirovina moje spomenute susjede s 90 kuna.
Gasim televiziju i odoh brojati glodavce ( da ne činim konkurenciju svom bivšem prijatelju ). Glodavaca je, naime, puna Hrvatska.
Napomena:
Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu osobna su mišljenja i stavovi autora istog i ne moraju nužno odražavati stav redakcije.
ZG-KULT
