Ruševina
Stojiš uz cestu nalik na gubavca
Razvaline tvog krova nijemo jecaju natapane kišama
Prljavi prsti nataloženih prašina mašu ostacima crijepova
Zureći u automobile što prolijeću cestom
Kosti zidova bolne od granata (uspomena prošlog rata)
A bezubi prozori plaše djecu u crnim noćima
Nitko se više ne pita
Čija si
Zašto se nitko ne brine o tebi
Gdje su oni koji su te gradili
Hoće li ikada nad tobom nadviti se novi krov
Ili su umrla sva nadanja
Čekaš li nekog milostivog da te sruši
Prije nego li se sama urušiš u sebe i nehotice ubiješ kakvo radoznalo stvorenje
Od zle sudbina nagovoreno kročiti kroz tvoja vrata
Aleksandar Olujić
