Sadržaj prenesen s facebook stranice i uz dozvolu g. Romana Bolkovića
Ne mogu oni bez Jugoslavije pa ne mogu.
Evo se danas drugari opraštaju od onog Miloševićevog adoranta, baš kao da ikoga u Hrvatskoj zanima smrt Miroslava Lazanskog. OK, znam da su poneki s njime podijelili KOS-ovsku sudbinu, ali koga više i za to briga.
Jedan od velikih zadataka sređivanja ove zemlje, želi li uistinu biti malom, modernom europskom državom, bit će transpariranje vlasničkih struktura medija.
Pa da ovi zombi-mediji, koji odavno mrtvi i dalje žive dotirani klandestinim fondovima, konačno dobiju glogov kolac i upokoje se.
Ovako, otkako je Hrvatska izašla iz Jugoslavije, budući da Jugoslavija nikako ne izlazi iz Hrvaćana, ovdje se na Bregani Europi okrenulo leđa i ako se prema njoj uopće krećemo, onda to činimo račjim korakom: lica okrenuta prema Istoku, napredujući nazadujući, kao karcinom fabule o milenijskom projektu ujedinjenja Europe.
DIsclaimer: meni je stvarno svejedno, još godinu pa sam šezdeset, malo Istre malo Berlina, i boli me kurac za vas; uostalom, vaši su dedeki i njihove pređe snivali i prvu i drugu Jugoslaviju, koja doduše nije zagrebačko iznašašće, jer je Zagreb za bilo što pa i za hrvatsku državu nesposoban, te se to moralo koncipirati kulturalno u Beču a politički u Londonu (što je i opet paradoks, ali to je druga tema), ali kako je Berković pisao Beograd je dva puta rušio ono što je Zagreb stvarao: da su Srbi bili pametniji nikada ne bi imali dvije politike, onu jugoslavensku i onu velikosrpsku, nego samo prvu, jer kao najmnogoljudniji ergo hegemon nikada nisu bili u boljoj poziciji nego u državi od Vardara pa do Triglava. Samo nastavite no na jedno morate paziti: Hrvati, kao narod nesvikao na demokraciju i nesposoban za građansku politiku, ne mogu i ne znaju svoj interes artikulirati u formi parlamantarne procedure, pa svakih par desetljeća prohisteriziraju. Iako ni dan danas glupi Hrvati ne mogu shvatiti da je Milošević bio Jugoslaven a ne velikosrbin, pa tako nikako da shvate protiv koga i čega su se zapravo borili projecirajući u Srbe i ono za što Srbi ne snose krivicu, cinizam situacije navest će ih na ultimativnu spoznaju: čekaj, a što je s Jugoslavenima? Jer, naprosto nitko drugi nije preostao. Je, a onda se ne bute bavili zelenom, narančastom i crvenom kartografijom, nego i opet budnicama.
Umjesto da se saberete, kreteni, okrenete zapadu, pokušate jednom prevesti neki tekst iz Beča, Londona, Berlina ili barem Lisabona, zainteresirati se za tu Europu, odmjeriti snage s njom, ugledati se u bolje i uspješnije, i na koncu konca i s Bosancima i sa Srbima ruku pod ruku krenute put uljuđenog svijeta umjesto da vam s vampirskih zubiju kapa krv sladostrašća u kriku: Balkan gori!
Nije vam bilo dosta, majmuni, dok vam se Europa smije i zgraža nad stvarnošću i poviješću?
