Autor: Miroslav Šantek
Na teškoj sparini koja ne da disati upoznajem jednog mladog čovjeka koji je u Petrinju došao iz Ivanić Grada. Doveo je svog sina, klinca u prvom desetljeću života, s nogometnom loptom u rukama i čvrstom željom da barem vidi svog idola i da mu se uz malo sreće potpiše na loptu – Luku Modrića. Obišli su srušeni grad, vidjeli tugu i razornu moć prirode i pridružili se velikom broju ljudi na tribinama novoizgrađenog sportskog igrališta iz fondacije Zaklade Marina Čilića i na taj način postali dio dvodnevnog humanitarnog teniskog spektakla Gem Set Hrvatska u kojem poznati tenisač Marin zaigra sa svojim prijateljima tenis i uz zabavu i igru prikupe se novci za pomoć nerazvijenim ili uništenim gradovima kao što je Petrinja. Svi se slažu – hvale vrijedan potez i vrlo potreban.
Sama Petrinja ne pamti ovako veliku invaziju sportskih novinara. Ovaj dio grada nema brojna vidljiva potresna oštećenja, mada se nalazi na nekoliko minuta hoda do katastrofalnih prizora koji su obišli svijet, a svakako treba reći da ovdašnji ravnatelj škole Dragutina Tadijanovića, Davor Miholjević već mjesecima vodi vrlo uspješnu borbu u obnovi i osposobljavanju ove najveće petrinjske osnovne škole čija je unutrašnjost bila jako oštećena. Sad je sretan i zadovoljan jer njegovi učenici, baš kao i sva djeca iz ovog kvarta Brezje, a i studenti s obližnjeg Učiteljskog fakulteta su dobili novo igralište za košarku, nogomet i rukomet. I naravno, tenis kojeg su ovdje zaigrale sve odreda poznate sportske zvijezde, nogometaši čija imena poznaju miijarde ljudi na svijetu: Perišić, Mandžukić, Kovačić… i onaj kojeg je struka proglasila najboljim igračem na svijetu – Luka Modrić koji je ove teniske mečeve igrao u paru s Marinom Čilićem koji su na kraju bili pobjednici ovog turnira, a ekipa gledatelja s južne tribine kojoj je dok je igrao bio okrenut leđima je pri svakom dobrom udarcu zazivala Luku: Javi se!, a on se okretao i uz smiješak im mahao. Realno gledano, šanse da najbolji igrač svijeta (uz svu ekipu drugih poznatih nogometaša) zaigra tenis u Brezju na do jučer derutnoj betonskoj podlozi u neposrednoj blizini grozne živice koja je prekrila ostatke željezničke pruge i prijeratnog moćnog petrinjskog gospodarstva je ravna čudu. Ali to se dogodilo. Teniski spektakl za povijest je pratilo jako puno ljudi, od onih na tribinama s kojima bi Capak i stožeraši bili zadovoljni jer je ulaz bio moguć samo s nekim pisanim ili digitalnim dokumentom da ste cijepljeni ili korona free u tom momentu, a zabavljali su se i ljudi s balkona i dvorišta kuća u blizini igrališta.
Događaj je prošao bez posjete nekih poznatih državnih političara, već je kako i dolikuje situaciji gradonačelnica Magdalena Komes pozdravila organizatore i zahvalila im na dolasku i svemu što su učinili da Petrinja medijski ne padne u zaborav i pozvala i druge da u svojim mogućnostima učine nešto slično jer u Petrinji ima ljudi koji su ostali živjeti u razrušenom gradu i željni su ovakvih događaja i izgradnje novih stvari za njihovu djecu i povratak grada u normalu.Za glazbeni dio spektakla bila je zadužena Albina koja je i zaplesala s lokalnom djecom, a sve se završilo s prvim mrakom koji je pao na grad. Ono što će se pamtiti je da je Petrinja ponovno, bar na ovo kratko vrijeme izgledala kao normalan grad. Kroz ulicu Brezje su prolazile stotine automobila,a rijeka posjetitelja je tekla prema ulazu na igralište. Valja spomenuti i veliki trud mnogih lokalnih volontera koji su dva dana davali sve od sebe da se ljudi osjećaju sigurno i udobno na ovom prostoru, a sve je utihnulo uz zadnje kadrove filma na platnu ljetnog kina i posljednje gutljaje hladnog piva kraj kućice ugostiteljskog objekta u sklopu događaja. Kao što to Đole u svojoj pjesmi Odlazi cirkus kaže da će ostati samo tragovi šatre koja će se već sutra razmontirati i sjećanja na ovaj nesvakidašnji događaj koji se doista i dogodio. I onaj sjaj u očima djece koja su u njihove nogometne idole gledala bez daha.
