Autor: Aleksandar Olujić
Moja priča počinje u vrijeme kada sam bio još dječarac, početkom sedamdesetih prošlog stoljeća. Mnogi mi možda neće vjerovati, ali u ta vremena nije bilo samo po sebi razumljivo da si svatko može priuštiti čudo moderne tehnologije: TV-prijemnik. Oni koji su ga posjedovali gledali su crno bijele žive slike što su se često krivile i titrale, najčešće baš onda kada je svekoliko feminilno pučanstvo zaljubljeno/zadubljeno pratilo sudbine nekih Rodneya i Alison ili kad bi ono „brkato“ uživjelo se u poteze Pere Nadoveze i Dragana Holcera ili kad bi se mi, klinci, veselili crtiću prije Dnevnika.
Bez obzira na sve, ta je kutija bila naš novi prozor u svijet i u naše je domove donosila događaje o kojima nismo ni sanjali. Jedne sam zime tako otkrio jedan meni nepoznat sport koji se zvao skijaški skokovi. Gledao sam te mladiće kako odgurujući se rukama iz otvora, što su se nalazili postrance skakaonice, prebacuju se u izdubljeni trag u snijegu/ledu i zgureni u čučnju spuštaju se niz zaletište sve do mosta gdje bi se otiskivali u prazninu da bi nakon par sekundi spretno doskočili na snijegom prekrivenu padinu. Bio sam fasciniran spretnošću i hrabrošću tih momaka i praćenje skijaških skokova postalo je uskoro za mene ono što je za mog oca bilo praćenje nogometa, a Toni Innauer, Matti Nykänen, Jens Weißflog i drugi su za mene bili pojam sportaša.
Posebno mjesto u tom svijetu zauzimala je Planica. Jedino tamo su se do OI u Sarajevu nalazile skakaonice u Jugoslaviji. Tu se nalazila čuvena Bloudkova Velikanka s koje je Josef Bradl 1936. poletio preko 100 m, kao prvi čovjek kome je to uspjelo. Čovjek je time napravio korak bliže Ikaru. Na Velikanki su više puta obarani svjetski rekordi u skijaškim letovima, posljednji put 1948. kada je Švicarac Tschannen skočio 120 m. U međuvremenu su napravljene i druge velike skakaonice (Oberstdorf, Kulm, Vikersund) na kojima se letjelo dalje nego u Planici, stoga je odlučeno da se napravi nova letaonica. Projektirali su je braća Gorišek, a ja se još dobro sjećam natjecanja 1969. kada je svečano otvorena i u kojem su tri dana zaredom padali svjetski rekordi. Prvi dan natjecanja je Norvežanin Bjørn Wirkola skočio rekordnih 156 m. Drugi dan je Čehoslovački skakač Jiří Raška najprije izjednačio taj rezultat da bi u drugoj seriji Wirkola skočio novi svjetski rekord od 160 m a Raška ga je nadmašio skočivši 164 m, a obojicu je treći dan natjecanja nadmašio Manfred Wolf iz DDR-a skočivši novi svjetski rekord od 165 metara. Na njoj je održano i prvo svjetsko prvenstvo u skijaškim letovima 1972. godine.
S godinama skijaški skokovi i letovi doživjeti brojne promjene. Uvedeni su novi materijali za odijela, skakačke cipele i skije, postojeće letaonice su dograđivane pa i potpuno rekonstruirane. Šveđanin Jan Boklöv pronašao je novi stil skakanja u kojem se skije više nisu držale paralelno već u obliku slova V što je povećalo daljine koje su natjecatelji postizali. Tim će stilom Finac Toni Nieminen na Planici 1994. skočiti 203 m.
Današnji svjetski rekord u skijaškim letovima iznosi 253,5 m, a postigao ga je Austrijanac Stefan Kraft 2017. u Vikersundu. Letaonica u Planici trenutno glasi za drugu najveću na svijetu. Rekord letaonice drži Japanac Ryoyu Kobayashi s letom od 252 m a postigao ga je 2019. godine.
Svatko tko je ikada stajao u podnožju letaonica u dolini Tamar i gledao uvis prema odskočištu, odnosno mostu skakaonice s kojeg se moderni Ikari otiskuju u dubinu mora osjetiti poštovanje prema tim vrhunskim sportašima. No, žalosno je da oni za svoje rezultate nisu adekvatno nagrađeni, pogotovo ako se usporede s drugim, razvikanim sportskim natjecanjima. Tako na pr. ukupni pobjednik čuvene Turneje četiri skakaonice dobiva 20.000 ChF, a pojedinačna pobjeda na istom natjecanju donosi najboljem 10.000 ChF. Samo za usporedbu, pobjednik spusta u Kitzbühelu dobiva 100.000 eura. Čuveni njemački skakač Sven Hannawald je u svojoj najboljoj sezoni 2002. zaradio ukupno 330.000 eura. Danas njegovi kolege zarađuju znatno manje.
Skijaški skokovi, a naročito skijaški letovi, atraktivne su sportske discipline koje od onih koji ih upražnjavaju traže vrhunsku tjelesnu i mentalnu spremu. Jednom kada se skakači nakon zaleta, prilikom čega na Planici postižu brzinu od preko 100 km/h, otisnu u zrak samo ih njihovo umijeće dijeli od teškog pada i nesreće, a ponekad niti to nije dovoljno. Nagla i nepredvidiva promjena snage i smjera vjetra uzrokovala je već brojne padove. Koliko je samo potrebno snage volje i koncentracije da se otisneš u zrak bez fige u džepu nakon što je netko ispred tebe doživio pad? Koliko je teško bilo timskim kolegama Daniel-André Tandea nakon njegovog teškog pada u četvrtak nastaviti natjecanje? Odgovor na ova pitanja znaju samo oni.
Daniel-André Tande, pobjednik Svjetskog prvenstva u letovima 2018., teško je ozlijeđen nakon pada tijekom probne serije na Planici u četvrtak. Nakon pada hitno je prevezen u bolnicu u Ljubljani gdje se nalazi u induciranoj komi kako bi se smanjila opasnost od potencijalnog oštećenja mozga. Prema riječima liječnika, nije životno ugrožen.
